Njemački kiosci u borbi za život

Rano je jutro. U jednom kiosku u Bonnu, prodavačica već iz daljine vidi svoju stalnu mušteriju i automatski s police skida crvenu kutiju cigareta. Pruža je kupcu, usput mu želi ugodno jutro i poklanja osmjeh. Čovjek se osmjehuje, plaća i odlazi dalje svojim putem. Ova se scena na ovom mjestu toga jutra ponovila još nekoliko puta. Vlasnica kioska, Shirin Mazandanani je u svom elementu. Ova Nijemica iranskog podrijetla šali se sa svojim kupcima, brine se oko njihovih želja i potreba i uvijek točno zna kako se prema kome mora odnositi. Je li to njezin posao iz snova? „Zaboga, ne!“, kaže ona.

52-godišnja Shirin Mazandanani je po zanimanju medicinska sestra. Posao na kiosku obavlja samo zato kako bi dovoljno zaradila za sebe i svoju djecu. No, niti ovo mjesto ne pruža više mogućnosti zarada kao prije. „Još prije nekoliko godina se od toga moglo dobro živjeti. Sada je tako-tako“, kaže ona i dodaje da razlozi za ovu situaciju su zapravo različiti.

Problemi se povećavaju

Prije svega, najveći razlog je gospodarska kriza od prije nekoliko godina. „Nakon nje se više zapravo nitko od nas nije oporavio“, kaže ona. „Drugi je razlog porast troškova. Zarada je sve manja, a najamnina koju plaćamo je s godinama sve viša i viša. I konkurencija je danas jača nego prije. Prvenstveno kiosci na kolodvorima nam odnose kupce. Evo, na bonskom glavnom željezničkom kolodvoru postoje u međuvremenu čak četiri kioska i to na udaljenosti od samo nekoliko metara jedan od drugih. A odnosi među vlasnicima baš i nisu najbolji“, priča Shirin Mazandanani.

I na kraju, uzrok problema i manjka zarade svakako je i činjenica da od 2006. godine mnoge trgovine i supermarketi i Njemačkoj imaju duže radno vrijeme. Neki su čak otvoreni i kasno uvečer i vikendom. Kiosci danas doista više nisu jedino mjesto gdje se u kasne sate može još kupiti neka sitnica, ali i na primjer šećer, trajno mlijeko ili paketić kave.

Ipak nema razloga za paniku

Pa ipak, prema istraživanjima stručnjaka situacija ipak nije toliko negativna. Iako se žale na manjak zarade, u trenutku kada jedan vlasnik kioska zatvori svoj prostor, na tom mjestu ubrzo nikne jedan novi. Prema procjenama, u Njemačkoj trenutno postoji oko 38.000 kioska. Njihov problem, kako kaže Sabine Möller, profesorica marketinga i koja je vršila mnoga ispitivanja i istraživanja, leži u tome što se situacija u našim životima kao takvim posljednjih godina promijenila. „Sve manje ljudi puši, sve manje ljudi kupuje novine ili časopise, a i slatkiši više nisu popularni kao nekoć“, kaže ona.

No cigarete, kako kaže Shirin Mazandanani, ipak pripadaju redu najprodavanijih proizvoda na kioscima; one čine oko 60 posto ukupne prodaje. „No, zarada na njima nije više tolika kao prije. Porez je povećan. Dok smo prije zarađivali 12 posto od prodajne cijene, danas to iznosi svega polovicu. I uopće ne želim znati kako živi neki vlasnik kioska negdje u nekom kutku gdje nema velikog prometa“, kaže ona. Njezina je prednost što na kolodvoru gdje se nalazi i njezin kiosk, ima veliki broj stalnih mušterija koje ovdje dolaze i kupuju svaki dan. Prema njezinom mišljenju, mnogi upravo zbog osobnog kontakta radije kupuju na kioscima neko u nekom velikom supermarketu.

„Ja ovdje radije kupujem nego u trgovinama. Živim u blizini i prodavačica je jako ljubazna“, kaže primjerice jedan stariji muškarac koji kod nje također kupuje svakog dana.

Pronaći nove mogućnosti i puteve

Profesorica Sabine Möller je uvjerena kako vlasnici kioska zapravo mogu učiniti još mnogo toga kako bi njihov posao opstao i u budućnosti. „Postoje dva trenda. S jedna strane ponuda koja se nudi na kioscima postaje sve manje popularna i omiljena no, s druge strane kupci sve manje žele ići u velike kupovine subotom prije podne, već radije obavljaju kupovinu u blizini, tijekom tjedna, prema potrebi. I tu je šansa za vlasnike kioska. Ako ponude nešto posebno, nešto što negdje drugdje nema, utoliko bolje“, kaže ona.

Njezinu tvrdnju potvrđuje i Arne Vorderwüllbecke iz Instituta za gospodarstvo i kulturu u Hannoveru. On je istraživao upravo zatvaranja, odnosno izumiranje kioska u Donjoj Saskoj. „Djelomično je tako da su mnogi zatvorili, no samo pet posto vlasnika kioska je najavilo zatvaranje svojih trgovina u slijedeće tri godine“, navodi on i dodaje kako su mnogi međutim proširili prodaju. „Kod nas ima kioska koji nude i svježe proizvode; peciva, sendviče, 150 različitih vrsta piva i mnogo toga drugog“, dodaje.

Svježe namirnice u međuvremenu nudi i Shirin Mazandanani – za razliku od mnogih drugih kioska u Bonnu. No, usprkos tome je konkurencija na kolodvoru bivšeg glavnog grada Njemačke iz dana u dan sve veća. Pa ipak, ona za sada ne želi odustati. „Barem ne u slijedećih deset godina – toliko dugo će naime još trajati dok moj sin ne upiše i ne završi studij“, kaže ona osmjehujući se.