Njemački korijeni kalifornijskog vina

Braća Beringer su se od samog dolaska u "obećanu zemlju" držali slogana "prema zapadu". Prvu stanicu u Novom svijetu Nijemci iz Mainza napustili su čim su čuli da se na drugom kraju kontinenta rađa vinska industrija. Uske i došljacima iz čitave Europe prenapučene uličice njujorškog Lower East Sidea (između 1868. i 1888. je u SAD imigriralo preko dva milijuna Nijemaca), braća su zamijenila idiličnim obroncima doline Napa u sjevernoj Kaliforniji. Tamo su se udružili s vinarom pruskog podrijetla Charlesom Krugom čime su udareni njemački temelji američke vinske industrije.

Inovativnost u 19. stoljeću

Braća Beringer su se već u domovini bavili vinogradarstvom, u tradicionalnoj oblasti Rheinhessen i kad su čuli da na zapadnoj obali vladaju idealni uvjeti za uzgoj vinove loze brzo su okrenuli leđa New Yorku.

Jacob i Friedrich Beringer su se ubrzo osamostalili od vinarske legende Kruga i kupili vlastiti vinograd St. Helena, površine 75 hektara. Kao nostalgičnu uspomenu na domovinu braća su u vinogradu sagradili "Rhine House" ("Rajnsku kuću") sagrađenu po tehnici gradnje na kanat, tipične za ovaj dio Njemačke. Kuća je još i dan danas jedno od najomiljenijih turističkih odredišta regije. Još jedna atrakcija ovog dobra je i podzemni sustav tunela u kojem tijekom cijele godine vlada jednolična temperatura od 14,5 stupnjeva što stvara idealne uvjete za skladištenje vina. Zanimljivo je i kako je došlo do gradnje ovog podzemnog tunelskog sustava. Naime nakon gradnje transkontinentalne željeznice, mnogi radnici, od kojih su mnogi bili Kinezi, ostali su bez posla. Braća Beringer su iskoristili taj iznenadni višak kvalificirane radne snage i tako sagradili svoj jedinstven vinski podrum. Na ovom vinskom dobru su bile primjenjivane još neke inovacije koje se tek danas zbog kvalitete i sve popularnijeg bio-trenda ponovno vraćaju u modu. "Beringerovi su komore za vrenje smještali u brdo direktno ispod vinograda čime se skraćivao transport i izbjegavao prijenos preko pumpi koje negativno utječu na okus vina", objašnjava današnja šefica vinograda Laurie Hook.

Filoksera i prohibicija

Beringerovi su osim toga bili pioniri u vinarskom obrazovanju. Njihova vinarska škola je već tada bila okupljalište najvećih stručnjaka kako starog, tako i novoga kontinenta. Razvoju vinarstva u Novom svijetu pogodovale su i katastrofe koje su pogodile vinograde u Starom svijetu. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Europu je poharala filoksera (trsov ušenac) koja je uzrokovala ne samo egzodus preko Atlantika nego i ekspanziju američkih vina u zemlje u kojima su vinogradi bili uništeni. No ono što je za europske vinogradare bila filoksera, za američke je prohibicija, zabrana točenja alkohola koja je stupila na snagu 1918. i prouzročila propast 90 posto vinogradara u dolini Napa. Beringerovi su preživjeli isključivo zato jer su dobili licencu proizvodnje "vina za vjerske potrebe", dakle misnog vina. I tu su djelatnici Beringerovih pokazali da imaju dobar nos. 1932. se naziralo da bi zakon o zabrani proizvodnje i trgovine alkoholom mogao propasti tako da je tadašnji šef vinograda Fred Abruzzini drastično povećao proizvodnju iako je to u tom trenutku bilo ilegalno. No već sljedeće godine je prohibicija ukinuta i vinograd Beringer je bio među rijetkima koji su imali dovoljno vina kako bi ugasili žeđ svojih sugrađana.

Tradicija i kvaliteta

Dobar osjećaj za vrijeme koje dolazi uprava Beringerovih vinograda pokazala je već prije nekoliko desetljeća i uvidjela da vinogradarstvo posjeduje i ogroman turistički potencijal. Vinopije više ne plaćaju samo dobru kapljicu, nego i ležaj u nekom od (ne baš jeftinih) hotela na vinskom dobru a kući osim obaveznih kutija s bocama vina odnose i hrpu suvenira: od čaša, preko vadičepova pa sve do vinarskih pregača. I kulinarski trend koji tek posljednjih godina zaokuplja pozornost širokih masa je u dolini Napa započeo još sredinom osamdesetih kada je na posjedu Beringer otvoren "Culinary Center" gdje su tadašnji i budući poznati šefovi kuhinja učili komponirati vina i jela. No najvažnije za vodstvo ovog tradicionalnog vinograda (koji se doduše nalazi u rukama jedne globalne tvrtke) je činjenica da je cijelo vrijeme zadržalo obiteljski duh pionirskih dana. "Kroz sva ova desetljeća pa i stoljeća je broj onih koji su se nalazili na čelu vinograda ostao relativno mali. Svi vlasnici su se držali tradicije i bili su svjesni toga da se jedino uz mnogo vremena i razumijevanja za ovaj osjetljivi posao može održati kvaliteta ", zaključuje Laurie Hook. Iako vinogradi u dolini Napa sa svojih 18.000 hektara danas čine samo djelić od ukupno 300.000 hektara vinograda u SAD-u, ovaj toponim je bio i ostao sinonimom za kvalitetu i inovativnost.