Njemački list povodom 25 godina od ubojstva Arkana
15. siječnja 2025
„Arkan je simbolizirao u Srbiji kraj rata kada su znanje, poštenje i težak rad bili povezivani s gubitnicima, dok su kriminal i nasilje omogućavali uspon pojedinaca“, piše Frank Willman u članku za njemački ljevičarski tjednik „der Freitag" koji počinje opisom sahrane:
„Predvođeni velikim pogrebnim kolima, tisuće ljudi su 24. siječnja 2000. po zubatom suncu, krenule ka Centralnom groblju u Beogradu. Na čelu povorke bila je udovica Ceca, balkanska diva iza koje su išli muškarci mračnih pogleda, među njima poznate ličnosti, pjesnici, političari, gangsteri i radoznali promatrači. Devet dana ranije, Željko Ražnatović, poznat kao Arkan, plaćeni ubojca srpske tajne službe, ratni vođa, političar, vlasnik nogometnog kluba i biznismen – ubijen je u holu jednog beogradskog hotela."
Ovaj list primjećuje da se „većina Srba oprostila od njega kao od heroja i branitelja domovine, dok se na Kosovu, u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj slavilo zbog njegovog krvavog kraja".
Der Freitag zatim kronološki i prilično detaljno navodi najvažnije trenutke Arkanovog života, od početka do kraja: „Željko je rođen 17. travnja 1952. u vojarni u Brežicama (Slovenija), u vojničkoj obitelji, kao četvrto, najmlađe dijete i jedini sin. Otac je bio pukovnik JNA-a, a vojska i svijet partizana oblikovali su njegov sustav vrijednosti: čast, disciplina, drugarstvo. Kao partizanski vođa, 1944. oslobodio je Prištinu od njemačke okupacije. Kada je Arkan imao šest godina, roditelji su se rastali.“
Desetljeće pljački po Europi, bježanja iz zatvora i početak rada za UDBA-u
Der Freitag navodi da je Arkan „kao tinejdžer, prvi put uhićen zbog krađe torbe. Ni policijske prijetnje, ni batine kod kuće nisu pomogle. Još kao mladić završio je iza rešetaka“. List dalje navodi: s 20 godina odlazi u Italiju, gdje počinje svoju pravu kriminalnu karijeru. U Belgiji je 1974. uhićen zbog pljačke banke, osuđen na deset godina zatvora, ali bježi nakon nekoliko tjedana. Slijede pljačke u Švedskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, i svaki put zatvor i bjekstvo, posljednji put 1983.
Od kraja 1970-ih, navodi ovaj njemački tjednik, Arkan je bio u službi državne sigurnosti SFRJ (poznata i kao UDBA, op. ur.).
„U svijetu podijeljenom Hladnim ratom, tajne službe nisu imale granica. Terorizam je smatran nužnim zlom: na jednoj strani bili su teroristički emigranti koji su ubijali jugoslavenske diplomate, postavljali bombe u veleposlanstvima i konzulatima ili otimali zrakoplove. Na drugoj strani, državna sigurnost koja je reagirala ubojstvima emigranata, atentatima i razbijanjem – iz njihove perspektive – neprijateljskih političkih manifestacija“.
Ratovi devedesetih - Arkanovi tigrovi
Njemački list zatim primjećuje da je „kasne 1980-e u Jugoslaviji obilježio čuveni slogan Slobodana Miloševića izgovoren na Gazimestanu 28. lipnja 1989.: 'Niko ne sme da vas bije'".
„Poseban utjecaj na tadašnju atmosferu u Srbiji imao je trijumf Crvene zvezde u Kupu europskih prvaka 1991.", piše der Freitag i navodi da je „Državna sigurnost se, kako bi spriječila da oporba, koja se okupljala oko nogometnih navijača, stekne veći utjecaj, oslonila na Arkanove usluge."
Od tada su navijači Zvezde postali Delije, piše ovaj list, a Arkan je odatle regrutirao pripadnike Srpske dobrovoljačke garde (SDG), paramilitarne jedinice čiji je postao zapovjednik. „Arkanovi tigrovi", oko 1.000 ljudi, angažirani od sredine 1991. do kraja 1995. koje je financirala i opremila srpska tajna policija.
Svadba s Cecom i haška optužnica
„Nakon izbijanja rata u BiH, u travnju 1992. ova jedinica djelovala je na hrvatskoj i bh. fronti, sudjelujući u etničkim čišćenjima, tijekom kojih su bh. civili ubijani ili nasilno deportirani. Arkan je osobno predvodio većinu operacija, nagrađivao svoje oficire i vojnike ordenima i ratnim plijenom. U srpskim medijima stekao je neviđenu popularnost. Kada je u prosincu 1991. primirje privremeno okončalo borbe u Hrvatskoj, istočna Slavonija, sa svojom srpskom autonomijom na istoku Hrvatske, postala je praktično Arkanova privatna država. S vlastitim oružanim snagama i podrškom Državne sigurnosti, Arkan je do kraja života ostao neprikosnoveni vođa srpskog podzemlja i počeo da se politički sve više eksponira." Slijedi opis neuspjelog političkog angažmana i „svadba stoljeća" s balkanskom turbo-folk divom Cecom.
„Kad je krajem 1995. Daytonskim sporazumom okončan rat u BiH, Arkanovi tigrovi su u travnju 1996. službeno rasformirani. A onda je 30. rujna 1997. Haaški tribunal podigao optužnicu protiv Željka Ražnatovića zbog ratnih zločina nad muslimanskim civilima, zločina protiv čovječnosti i teških kršenja Ženevskih konvencija u 24 točke. Arkan je očigledno postao problematičan.“
Ostaje srpski heroj za ultra-desničare
Slijedi filmski opis ubojstva Arkana 15. siječnja 2000. u hotelu Interkontinental u Beogradu. „Dobroslav Gavrić, pripadnik beogradske policije u 17:10h je ispod mantila izvukao pištolj CZ-99 i ispalio tri metka u Arkanov potiljak. Tijekom suđenja ostalo je nejasno koji su razlozi doveli do Arkanove likvidacije, kao i tko ju je naredio. Mnogi svjedoci su neočekivano preminuli, nestali ili se nisu pojavili na suđenjima“.
Der Freitag zaključuje da „Arkan za ultradesničarske nacionaliste ostaje srpski heroj. Ljubitelji turbo-folka još uvijek uzdišu za njegovom romansom s Cecom i svadbom stoljeća."