Njemački plan za neovisnost o ruskoj nafti

Za ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog stvar je jasna: „Embargo na rusku naftu je neizbježan." Svaki novi paket sankcija u kojem nema nafte u Moskvi se registrira „s osmijehom na licu", to je ono što se iz Kijeva stalno poručuje u smjeru Europske unije (EU). U video-poruci objavljenoj sredinom travnja Zelenski je  povećao pritisak: „U idućem paketu sankcija protiv Rusije mora biti i odricanje od ruske nafte." No, za razliku od embarga na ugljen, EU oklijeva po pitanju zabrane uvoza ruske nafte. Prevelik je strah od ekonomske štete. SAD, Australija ili Kanada već su uveli embargo na rusku naftu, ali savezna vlada u Berlinu je odbacivala opciju naftnog embarga – do sada.

Tijekom proteklog tjedna je, naime, udio ruske nafte u njemačkoj potrošnji pao s 35 na 12%. To je u nedjelju (1.5.) u novom izvještaju o napretku projekta energetske sigurnosti naglasio savezni ministar gospodarstva Robert Habeck. Time je postalo jasno da se EU bliži trenutku u kojem će zbog ruskog napada na Ukrajinu doista uvesti embargo na rusku naftu. Najkasnije u srijedu Europska komisija Ursule von der Leyen želi prezentirati svoj prijedlog novog paketa sankcija protiv Rusije. A u tom paketu je, sudeći po informacijama novinske agencije dpa, i uvođenje naftnog embarga.

„Crno zlato" iz Rusije

EU je u 2019. uvozom iz Rusije „pokrivala" četvrtinu svojih potreba za naftom. Njemačka uz pomoć nafte proizvodi 36% potrebne energije i time se nalazi u sredini europske liste. Sasvim drugačija situacija je na Malti, Cipru ili u Grčkoj. U Grčkoj nafta po podacima EU-a čini više od 50% energetskog miksa. Na Malti ili Cipru i više od 80%. Najveći dio tamošnje nafte iz uvoza potječe iz Rusije – zbog geografske blizine. Tijekom ranijih pregovora oko sankcija, na razini EU-a su se embargu na rusku naftu najviše protivili Mađarska, Austrija i – Njemačka. Ali i Švedska, Danska i Finska nisu bile baš oduševljene mogućom zabranom uvoza.

Naftu je usprkos tome, barem teoretski, lakše nadoknaditi nego plin. Naftu se može jednostavnije transportirati svijetom uz pomoć tankera, kaže Kai Eckert iz Energie Informationsdienst (Energetska informativna služba) za DW. Infrastruktura za takav način transporta već postoji, za razliku od LNG-a za distribuciju ukapljenog plina. Ali svejedno stručnjaci očekuju da će cijena nafte zbog toga porasti. „Preko naftovoda Družba nafta je iz Rusije bila dostavljana po prilično stabilnim transportnim cijenama. Kad se kod uvoza prebaci na neke druge zemlje , onda će se uvoz odvijati gotovo isključivo morskim putem, a to znači da su transportni troškovi veći, i to će se onda odraziti i na cijeni nafte", kaže Eckert.

Naftna diplomacija

No, je li uopće moguće kratkoročno nadomjestiti rusku naftu? Po navodima Međunarodne agencije za energiju (IEA) Europska unija je u 2021. dnevno iz Rusije uvozila 2,2 milijuna barela sirove nafte, te 1,2 milijuna barela naftnih proizvoda. Kai Eckert polazi od toga da je moguće nadoknaditi uvoz tih količina nafte – i to iz nekih drugih regija. Njemačka i EU su trenutno u potrazi za alternativama. Ministar gospodarstva Habeck (Zeleni) je upravo zbog toga nedavno posjetio Emirate. Hoće li uskoro otputovati i u Venezuelu? Ili Iran? I ako to učini, stare sankcije protiv tih zemalja moralo bi se ukinuti. U SAD-u Europska unija ima barem jednog demokratskog partnera koji je već povećao eksploataciju nafte.

A tu je i OPEC. Naftni kartel bi kratkoročno mogao povećati količinu nafte na tržištu za dva milijuna barela, kaže za DW Barbara Lambrecht, stručnjakinja Commerzbanke za sirovine. Ali ipak dodaje da je članstvo Rusije u proširenom sastavu OPEC-a (OPEC+) problem: "Za sada se tu još ne riskira kompletan raskid s Rusijom. Umjesto toga se postupno povećava produkcija nafte.” Glavni tajnik OPEC-a nedavno je odbacio zahtjev EU-a za povećanjem količine proizvedene nafte. I dodao kako se ne može tek tako nadomjestiti uvoz EU-a iz Rusije. 

Glavni izvor financija

Prihodi od prodaje nafte u Rusiji su u protekloj godini činili oko 30% državnog proračuna. Radi usporedbe: plin, kojeg je puno teže nadomjestiti, imao je udio od samo šest posto ruskog budžeta. Po proračunima europskog think tanka Bruegel, EU trenutno uvozi rusku naftu u vrijednosti od 450 milijuna eura. Dnevno. Moskvu bi znatno pogodio izostanak tih prihoda.

Sporno je ipak koliko brzo bi, uz pomoć novih partnera, Moskva mogla nadoknaditi te gubitke? „Rusiji je potrebno vrijeme za pronalazak novih izvoznih tržišta", napominje Lambrecht. Osim toga ne smije se zaboraviti ni da se ubuduće više ne bi moglo koristiti puno jeftinije ruske naftovode poput Družbe koja transportira naftu prema EU.

Moskva se kratkoročno, pa i srednjoročno, nalazi u sličnoj poziciji kao i EU. Središnje pitanje je dakle može li Rusija u slučaju embarga prodati svoje naftne rezerve? I kome? Kai Eckert smatra da je to moguće, ali dodaje: „Možda zu nešto nižu cijenu, ali nafta će sigurno i ubuduće pronaći kupce."

Njemačke rezerve

Vrijeme jeftine nafte iz Rusije je prošlo. Savezni ministar gospodarstva Robert Habeck želi da Njemačka do konca ove godine „bude gotovo neovisna" o uvozu ruske nafte.  Puno pitanja je ipak još uvijek otvoreno, na primjer kako točno Berlin želi realizirati taj cilj? Proširenje kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora traje duže, a još uvijek nije razjašnjeno pitanje alternativnih izvora nafte. Slično je i u drugim zemljama EU-a. Povjerenik Unije za vanjsku politiku Josep Borrell nedavno je rekao da se radi na pronalasku brzog rješenja za naftu, te potvrdio da su i dalje u „igri" sankcije koje se tiču nafte i plina.

Ako se embargo na uvoz ruske nafte uvede ranije, Njemačka u tom slučaju može posegnuti i za nacionalnim rezervama nafte, koje su etablirane prije 50 godina, zbog velike naftne krize. Uz pomoć tih rezervi može se „preživjeti" 200 dana bez Rusije, stoji u jednom izvješću koje je izradilo Ministarstvo gospodarstva, iz kojeg citira dnevni list Handelsblatt. U tom dokumentu se ipak naglašava kako se u izradi kalkulacije nije uvažilo kvalitetu sirove nafte, odnosno pitanje transporta. A to konkretno znači da bi se neke njemačke rafinerije nakon uvođenja embarga mogle naći u ozbiljnim problemima. 

Usprkos svemu, ekonomska šteta bi, barem što se tiče Njemačke, bila relativno mala. Dosadašnji otpor Berlina mogućem embargu imao je očito sasvim druge razloge: naime strah da bi Putin, u slučaju bojkota ruske nafte, mogao „zavrnuti" slavinu za dotok ruskog plina. A to bi onda za mnoge zemlje, uključujući i Njemačku, moglo imati ogromne posljedice.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu