Njemačko medijsko-kraljevsko ludilo

Kad je 2004. danski princ Frederik netom uoči sudbonosnog "da" pustio kraljevsku suzu, to su na svojim malim ekranima pratili milijuni Nijemaca. Ni tjedan dana kasnije nije bilo drugačije. Samo su tada slike dolazile ne iz Kopenhagena nego iz Madrida gdje je španjolski princ Felipe ozakonio svoju vezu s Letiziom. 2004. je, u očima njemačkih medijskih mogula bila izuzetno plodonosna. No i u normalnim okolnostima, dakle bez kraljevskih vjenčanja ili pogreba, Nijemci doslovce gutaju svaku vijest o kraljevskim obiteljima.

Žeđ za kraljevskim događajima

Pritom se ne mora nužno raditi o nekoj od medijski atraktivnih monarhija poput britanske ili španjoloske: njemačka publika je gladna svih, pa i najbezazlenijih vijesti s dvorova i tako udaljenih i egzotičnih zemalja poput Tajlanda ili Bruneja. Iz tjedna u tjedan tisak "duginih boja", kako "ozbiljniji" mediji zovu šarene tiskovine koje se iz tjedna u tjedan bave intrigama ili garderobom kraljevskih obitelji, izlazi u milijunskim tiražama. Za usporedbu: vodeći njemački politički tjednik "Der Spiegel" tjedno se tiska u 1,2 milijuna primjeraka. Izvan granica Njemačke potpuno nepoznata tiskovina ""Freizeit Revue"" može se podičiti sličnom tiražom. ""Freizeit Revue" je samo jedan od 19 tjednika čija je glavna zadaća gašenje žeđi svekolikog njemačkog pučanstva koje je prisiljeno živjeti u jednoj republici na čijem se čelu nalazi ni izbliza medijski atraktivni predsjednik. Ovaj medijski segment ne mogu zastrašiti ni brojne sudske tužbe kojima članovi europskih kraljevskih obitelji, u čemu prednjači ona iz Monaca, redovito zasipaju njemačke medije. Tomu možda pridonosi i činjenica da novinari koji su svoj profesionalni rad posvetili praćenju tračeva unutar "plemenitih" krugova, uglavnom nemaju pristup važnijim plavokrvnim događajima. Pristup užem krugu izabranih uživa vrlo malen broj pripadnika novninarskog ceha među kojima su uglavnom novinari zemalja u kojima stoluju kraljevske obitelj. Dakle bez Nijemaca. Stoga se često u pomoć zove mašta što zatim, zbog iskrivljavanja stvarnosti, završava na sudovima.

Živjela republika!

Jedan od važnijih segmenata ovog dijela njemačkog tiska su i rubrike pisama čitatelja (uglavnom čitateljica) u kojema se sugerira prisnost s pripadnicima plemstva ("Poručite Kate da je napravila ispravan potez"). Pritom redakcije ovih novina zapravo, osim na sudu, nemaju nikakav kontakt s kraljevskim obiteljima. Sa svadbom princa Williama i njegove Kate, njemačko medijsko-kraljevsko ludilo doživjelo je vrhunac. "Vjenčanje stoljeća" prenosi nekoliko glavnih TV-postaja. No najproblematičnija je odluka vodstva dviju javnih televizija (dakle onih koje se financiraju putem pretplate) da istodobno prenose događaj iz Londona. Time se, ako ništa drugo, možda na neki način želi podsjetiti na tradiciju. Naime prvi poslijeratni televizijski prijenos uživo u Njemačkoj bio je povezan s Windsorima. Netom osnovani prvi program državne televizije ARD 2. lipnja 1953. uživo je prenosio krunidbu Williamove bake Elizabete II. Kao protutežu medijskom opčinjenošću stranim monarhijama, također javno-pravni, dokumentarno-politički kanal Phoenix u petak donosi programski paket pod nazivom "Alternativa kraljevskom vjenčanju - Živjela republika!".

Autor: Marlis Schaum/N. Kreizer (agencije)

Odg. ur.: S. Matić