Nogometna akademija

Mnogi igrači nakon završetka profesionalne karijere u nogometu brzo steknu trenersku a-licencu te pohađaju akademiju kako bi stekli i profesionalnu trenersku dozvolu. Tako je Zvonimir Soldo tri puta tjedno tijekom devet mjeseci pohađao ovu nogometnu školu.

Što je to "okomita igra“? Kako se ovu strategiju uspješno primjenjuje? To su pitanja kojima se sudionici nogometnog seminara ovog jutra bave. Tek što su stigli iz Stuttgarta, Mainza ili Fürtha na školskom planu ih već očekuje - teorija.

Akademija je dobila ime po Hennesu Weisweileru, koji je u 30-im godinama igrao za Köln BC, jednog od prethodnika današnjeg FC Kölna. Kao trener Borussije Mönchengladbacha i FC Kölna osvojio je četiri prvenstva, tri pokala te UEFA kup s Mönchengladbachom (1975).

Akademija je samo nadogradnja dugogodišnjeg rada

Svake godine 50-ak budućih profesionalnih trenera prijavi se za 24 slobodna mjesta na seminaru. Kako bi došli do jednog od željenih mjesta, moraju preći dvije prepreke: prijemni ispit koji uključuje i osobni razgovor te uplaćivanje upisnine u iznosu "skromnih" 8.200 eura.

No uspješan završetak ove akademije zaista nije jamstvo za dobro plaćeni posao u najvišoj njemačkoj ligi, kaže Frank Wormuth, voditelj akademije: „Mislim da se to ne može generalizirati. Umreženost igra važnu ulogu, kvaliteta koju je igrač imao unutar svoje momčadi. Ako se to sve dobro spoji, onda postoji velika šansa da dođe do samog vrha.“

Arie van Lent je jedan od ovogodišnjih "studenata“. Nekadašnji igrač Gladbacha, kao i mnoge njegovi kolege, je nakon završetka nogometne karijere počeo "odozdola": „Sretan sam što sam pravovremeno došao na ideju da želim ostati u nogometu, i to kao trener. Odmah sam napravio a-licencu te odmah preuzeo jednu momčad u petoj ligi. Nakon dvije godine sam došao ovdje na seminar.“

Atmosfera je opuštena, skoro kao u srednjoj školi. 24 učenika manje-više pažljivo sjede u učionici. Neki od njih nisu uradili domaću zadaću, a neki su suzdržani kada ih se pozove pred ploču da prezentiraju svoje rezultate.

„Učenici se stavljaju na vruću stolicu“

Tipičan dan na akademiji počinje u osam sati ujutro. Nakon dva sata taktike i strategije po planu slijede četiri sata psihologije. Između ostalog se govori o tome kako zadržati koncentraciju do zadnje minute susreta. Što se tiče teme "govora tijela" njome se manje bavimo, kaže Frank Wormuth:

„Mi ne podučavamo trenere kako se trebaju ponašati prema čovječanstvu, ne podučvamo niti "govor tijela" kao ni retoriku. Tako eksplicitno ne radimo, jer jednostavno nemamo vremena za to. Nekada podijelimo uloge, ali ne u toj mjeri da na kraju dobijemo glumca.“

Na kraju dana se odrade još dva sata taktike i tek onda treneri mogu kući. Neki izabrani sudionici moraju ostati duže, jer od pola šest do sedam se na terenu vježbaju praktični treninzi. Svaki tjedan četvorica od njih moraju trenirati juniorsku momčad, dok ih pri tome druge četiri kolege snimaju. Nakon treninga filmove režu i analiziraju. Rezultati se slijedeće jutro pokazuju cijelom razredu. Trener, čiji se rad ocjenjuje, sjedi na takozvanoj "vrućoj stolici“, koja nekada stvarno zna biti vatrena: „Postavimo drvenu stolicu da se lakše može prepiliti, šale radi. Onda cijeli razred daje objektivnu ocjenu o njegovu ponašanju i radu na terenu. Trener se naravno može pravdati, tada postaje interesantno. To je naša metoda: tko podučava, taj uči.“

Ove godine uče samo muškarci. Žene su rijetke. Nekadašnja reprezentativka prije dvije je godine učinila taj korak, koji sigurno nije požalila. Na hodniku akademije na jednoj od apsolventskih slika vidi se Steffi Jones s kolegama. Možda će i druge kandidatkinje pratiti njezin primjer.

Autor: David Moreno / M.Jeličić

Odg. ur.: Ž.Telišman