Nogometni patriotizam ili nacionalizam?

Njemačke zastave u vrtovima, na prozorima i na automobilima. Lica iscrtana u bojama njemačke zastave uz srčano pjevanje njemačke himne. Do prije nekoliko godina ovakve scene su bile nezamislive. Nije se, naime, baš priličilo biti suviše ponosan na Njemačku i činjenicu da si Nijemac. Nacistička prošlost ove države još uvijek je bila jako prisutna u glavama njezinih stanovnika. Sve se, međutim, gotovo preko noći promijenilo 2006. kada je Njemačka bila domaćin Svjetskog nogometnog prvenstva. Odjednom je postalo "in" ponositi se pripadnošću Njemačkoj. U prvoj utakmici protiv Costa Rice njemački su se reprezentativci za vrijeme himne držali u zagrljaju, a tisuće ljudi su se na stadionima i poprištima "public viewinga" poveli njihovim primjerom. Kasnije je ovaj novi moment iskazivanja pripadnosti i ljubavi prema domovini u njemačkoj javnosti ocijenjen kao "opušteni patriotizam". Konačno je njemački narod našao načina da iskaže zdravi nacionalni ponos, komentiralo se. Taj fenomen se sada uvriježio i ponavlja se otprilike svake dvije godine - u ritmu održavanja velikih međunarodnih nogometnih turnira.

Mahanje zastavom - uvijek opasno

Berlinska socio-psihologinja Dagmar Schediwy prati ovaj trend i sada je o njemu napisala knjigu pod naslovom "Sasvim opušteno s crno-crveno-zlatnim bojama?" Ona je trijekom tri zadnja velika nogometna turnira provodila ankete među navijačima na ulici. Rezultat: većini je u prvom redu stalo do toga da pokažu svoju pripadnost naciji. Schediwy smatra da je to sa socijalnopsihološkog stanovišta opasno, jer je ponos prema pripadnosti vlastitoj grupi uvijek povezan s omalovažavanjem drugih grupa. Tu tezu potvrđuje i jedna studija Instituta za istraživanje sukoba i nasilja pri Sveučilištu u Bielefeldu koja se provodi već dugi niz godina. Ona pokazuje da su anketirane osobe nakon 2006. bile više nacionalistički nastrojene nego ispitanici prije 2006.

Diethelm Blecking, znanstvenik koji istražuje pitanja povezana sa sportom, ima pak drugačije mišljenje. On ukazuje na to da postoje samo dvije studije na ovu temu, te da one nisu posebno reprezentativne. Tako je u okviru istraživanja iz Bielefelda anketirano manje od 1.000 ljudi. Osim toga, on ukazuje na činjenicu da se u istraživanjima zaključuje kako nogometna euforija "nije posebno utjecala" na porast mržnje prema strancima. Blecking to navodi kao dokaz da ni sami znanstvenici očito nisu sigurni kako ocijeniti ove promjene u njemačkom društvu.

(Ne)Reprezentativna studija

I Dagmar Schediwy je za svoje istraživanje provela anketu među samo nekoliko stotina ljudi, pa je Blecking i prema njezinim zaključcima skeptičan: nekoliko stotina ljudi bi trebali predstavljati naciju od 82 milijuna?! U jednoj tezi se ipak slaže s berlinskom socio-psihologinjom: da je 2006. došlo do "nacionalnog coming-outa" Nijemaca. Taj proces, međutim, nije počeo 2006., već puno ranije, još ujedinjenjem 1990., tvrdi Blecking. Još 1998. godine je pisac Martin Walser tražio u svom slavnom (i naveliko napadanom) govoru u Frankfurtu da se Njemačka oslobodi "bremena prošlosti" i da se nad Nijemcima prestane mahati "moralnom batinom".

Jürgen Mittag, profesor Visoke škole za sport i fizičku kulturu u Kölnu, također cijelu stvar promatra pragmatično: "Ovi događaji se insceniraju kao veliki događaji, a u to onda spadaju i nacionalni simboli." Iza toga nema nikakvog nacionalizma, već je više riječ o atmosferi jednog velikog slavlja, tvrdi Mittag.

"Slučaj Özil"

Prašina se u Njemačkoj, međutim, podigla nakon utakmice njemačke reprezentacije protiv Danske na EURO-u 2012. Preko Twittera su nepoznate osobe pokrenule huškačku, rasističku kampanju protiv njemačkog reprezentativca turskog porijekla Mesuta Özila. Njemački ministar unutarnjih poslova Hans-Peter Friedrich je odmah odreagirao nazvavši takve rasističke ispade "odvratnima". "Slučaj Özil samo je vrh ledenog brijega", rekao je Friedrich. Postoji li, dakle, ipak novi, prikriveni nacionalizam u Njemačkoj? Profesor Mittag iz Kölna smatra da su ovakvi slučajevi samo pojedinačni incidenti isfrustriranih individua ili skupina koji koriste nogomet kao ventil - jer nogomet ima veliko društveno značenje. I njegov kolega Blecking uvjeren je da je podloga nogometnog patriotizma u Njemačkoj doista zajednički sportski doživljaj. Obojica vjeruju da takvi doživljaji na velikim sportskim manifestacijama imaju kratkoročni efekt i da vrlo brzo - "ispare".