"Novac ne zabija golove"

Kraj travnja i početak svibnja za europske je nogometne poklonike vrhunac svake sezone: nacionalna prvenstva ulaze u odlučujuću fazu, a ako niste navijači serijskog francuskog prvaka Lyona već nekog vodećeg kluba iz njemačke Bundeslige onda već godinama možete uživati i u sportskoj dramatici, u kojoj odluka o najboljem klubu pada u predzadnjem i zadnjem kolu. Osim toga u europskim klupskim natjecanjima, Champions League ili Kupu UEFA igraju se polufinala i finale. Osim časne iznimke, Werdera iz Bremena koji večeras igra prvu polufinalnu utakmicu u Kupu UEFA-e protiv španjolskog Espanyola, njemački prvoligaši posljednjih godina, točnije od Bayernove titule u Champions League početkom ovog tisućljeća, u pravilu ne igraju značajniju ulogu u elitnim euro-natjecanjima. Stručnjaci se pitaju što su razlozi tog trenda: profesionalni klubovi u prvoj i drugoj Bundesligi na zdravim su gospodarskim temeljima, uprave posluju većim dijelom ozbiljno i odgovorno. Ali zašto na njemačkim travnjacima onda ne igraju najveće nogometne zvijezde? Njih se može vidjeti po Engleskoj, Španjolskoj i Italiji. Čak i najbolji njemački nogo-loptači kad-tad postanu gastarbajteri, naprimjer Michael Ballack u londonskom Chelaseaju. Revizorska kuća Ernst & Young redovito ispituje nogometne managere i istražuje koncepte financiranja njemačkih klubova. I dolazi do zanimljivih usporedbi.

Princip solidarnosti ili svatko za sebe?

Nakon prošlogodišnje euforije oko Svjetskog prvenstva, njemački nogometni manageri su optimistično i s ambicioznim planovima krenuli u nove radne i sportske pobjede. Kako su posljednji mjeseci pokazali zanimanje gledatelja i sponzora za bundesligaška natjecanja osjetno je poraslo: utakmice njemačke lige su uvjerljivo najposjećenije u Europi, sve više ljudi kupuje ekskluzivne televizijske pakete koji im omogućuju praćenje ligaških dvoboja uživo. Prodaja medijskih prava, naprimjer za prijenose ili tiskane medije, najvažniji su izvor prihoda: u aktualnoj sezoni klubovi prve i druge njemačke lige na njima će zaraditi 430 milijuna eura, što je za čak 40% više nego prošle godine. Za razliku od Italije ili Španjolske, gdje svaki klub sam prodaje prava na svoje nastupe u Njemačkoj postoji institucija «središnjeg utrživanja prava». Pojednostavljeno rečeno: principom solidarnosti svaki klub dobije određeni dio velikog kolača, a koliko će komad biti velik ovisi o sportskim uspjesima. Taj je princip Njemačka nogometne liga počela prakticirati kako se ne bi dogodilo da jaz između velikih klubova, poput Bayerna, i malih, naprimjer Mainza, ne bi postao prevelik. Naravno da je teško uvijek naći formulu koja bi zadovoljila sve, kaže Arnd Hovemann, voditelj projekta istraživanja finacijske politike njemačkih klubova Ernst & Younga: «Sada se prihodi dijele po nešto drugačijem ključu nego što je to bio slučaj u prošlosti. Možemo slobodno reći da se princip solidarnosti pokazao dobrim, sportski rezultati sada se u većoj mjeri nagrađuju nego što je to bio slučaj u prošlosti.»

Real Bayernu «ukrao» Ruda van Nistelrooya

Ukoliko Bayern iz Münchena ove godine postane prvakom, a to je 4 kola prije kraja prvenstva po trenutnom stanju na ljestvici praktično nemoguće, klub bi zaradio 28 milijuna eura, a recimo Eintracht iz Frankfurt na 15. mjestu solidnih 15 milijuna. Na prvi pogled bogate sume ne mogu se uspoređivati sa situacijom koja vlada u Italiji ili Španjolskoj, osobito što se tiče tamošnjih velikih klubova. Radi usporedbe: prvak Primere Division, FC Barcelona, od prodaje medijskih prava godišnje zaradi 125 milijuna eura, čak 4.5 puta više od njemačkog prvaka. Znamo li za taj podatak suvišno je i odgovarati na pitanje kako si «blaugrana» u svome timu može priuštiti usluge dva nogometne virtuoza izvanserijske klase, Ronaldinha i Messija. Čak i u Engleskoj gdje se kao i u Njemačkoj «medijski kolač» dijeli centralno preko nacionalne lige, u nogomet «curi» puno više love: u idućoj će sezoni Premier League prvi put u povijesti «probiti» magičnu granicu od milijarde eura od prodaje medijskih prava. Glavni razlog je puno bolja prodaja Pay-TV pretplate. Posljedice takvog stanja su jasne kao dan, smatra Arnd Hovemann iz Ernst & Younga: «I ubuduće ćemo moći promatrati da samo mali broj velikih nogometnih zvijezda koje smo vidjeli naprimjer na Svjetskom prvenstvu u nogometu odluči zaigrati za neki klub iz Bundeslige. Kao dokaz je dovoljan primjer Ruda van Nistelrooya, kojeg je bogati Real iz Madrida uoči ove sezone «ukrao» Bayernu.»

Sportka neizvjesnost ili financijska dominacija?

Primjer Bundeslige, koja unatoč dobrom gospodarenju ne može držati korak s najuglednijim europskim nogometnim adresama, pokazuje da raste jaz između bogatih i manje bogatih klubova. Uspješni klubovi svoje bankovne račune pune sa sve više novca njihovih vlasnika, sponzora i navijača i postaju sve uspješniji. Kome nije dovoljno brojki evo još nekoliko: rekordni njemački prvak Bayern u ovoj sezoni za plaće svih svojih igrača izdvaja oko 50 milijuna eura, na drugom je mjestu Schalke 04 sa 40 milijuna, a manji klubovi na raspolaganju imaju maksimalno 15 milijuna godišnje na raspolaganju. U Italiji i Španjolskoj jaz je još veći, gdje vodeći klubovi sa 40 milijuna eura mogu platiti samo 3-4 igrača, dodaje Arnd Hovemann, voditelj istraživanja Ernsta & Younga: «Tamo su razlike između top-klubova i njihove konkurencije puno veća. To dovodi do situacije da se u Bundesligi vode neizvjesne sportske borbe, a u Serie A ili Primeri Division, barem je tako bilo posljednih godina, već nekoliko kola prije kraja znamo tko je osvojio prvenstvo.»

«Novac ne daje golove!» Stvarno?

Je li novac glavni razlog dominacije engleskih i španjolskih klubova u europskim klupskim natjecanjima ostaje tek za vidjeti: činjenica je da od osam timova koji igraju u polufinalu Champions League i Kupa UEFA po tri dolaze s Iberijskog poluotoka i britanskog otoka. Legenda njemačkog nogometa i trenutno trener grške reprezentacije Otto Rehhagel svojedobno je rekao kako «novac ne zabija golove». Vidimo li kako se nogomet razvija i u što se razvija posljednjih godina Ottova mudrost nam zvuči kao izjava iz nekih starih, prastarih vremena, u kojima je nogomet bio samo nogomet i sportska igra, a ne mašinerija za zarađivanje i trošenje novca.