Nove milijarde za Siriju?

"U bijegu se nalazi skoro deset milijuna ljudi, a to je polovica sirijskog stanovništva", procjenjuje poznavatelj prilika u Siriji Elias Perabo i upozorava da u toj zemlji vlada glad - pojava koje ondje prije nije bilo. On izvještava da u okolici Damska ljudi svakodnevno umiru od gladi. Ovaj berlinski politolog je suosnivač mreže "Adopt a revolution". On stalno kontaktira s ljudima na terenu i kaže da je situacija iz dana u dan sve gora. Dok sirijska vlada područja pod svojom kontrolom opskrbljuje živežnim namirnicama, dijelovi Damaska pod nadzorom pobunjenika su potpuno odsječeni od svijeta, pa tako i od humanitarne pomoći.

Koordinatorica humanitarne pomoći UN-a Valerie Amos govori o sedam milijuna izbjeglica, za čije je zbrinjavanje potrebno najmanje pet milijardi eura. UN se nada da će taj novac prikupiti na donatorskoj konferenciji u srijedu (15.1.) u Kuvajtu. Pomoć se prije svega očekuje od SAD-a te europskih i zaljevskih država.

Prvo donacije, a onda mirovni pregovori

Točno tjedan dana kasnije, 22. siječnja, u Montreuxu u Švicarskoj počinje i međunarodna mirovna konferencija o Siriji, koja je već više puta odgađana. I ovaj je termin upitan, budući da se sirijski oporbeni savez Nacionalna koalicija još predomišlja hoće li sudjelovati. Naime, ona želi pod svaku cijenu srušiti sirijski režim i plaši se da bi ju se na mirovnoj konferenciji moglo prisiliti na kompromis s vlastodršcem Bashirom al-Assadom.

Ali čak i ako se oporba pojavi za pregovaračkim stolom, malo je onih koji vjeruju u uspjeh te konferencije. "Napretka nema na vidiku", kaže Petra Becker iz zaklade Politika i znanost te objašnjava da sirijski predsjednik vjeruje u svoju pobjedu i da obje strane nisu spremne na kompromise.

No, mirovna konferencija bi ipak mogla dovesti do pozitivnih pomaka koji bi olakšali opskrbu stanovništva humanitarnom pomoći. I zato je važan uspjeh donatorske konferencije ove srijede, smatra Elias Perabo: "To bi bio znak za mirovnu konferenciju da je Zapad spreman preuzeti odgovornost i znak za oporbu da treba sudjelovati u mirovnim pregovorima."

Od borbe za slobodu do brutalnog rata

No i rezultati donatorske konferencije su upitni. Većina vlada nije u cijelosti uplatila ni ono što je obećala na zadnjoj donatorskoj konferenciji prije godinu dana. Od obećanih 1,15 milijardi eura uplaćeno je dvije trećine. Naime, ministri vanjskih poslova na konferencijama često velikodušno dijele obećanja, koja ministri financija njihovih država ne mogu ispuniti. A i situacija u Siriji ne potiče baš volju za donacijama. "Mnoge na Zapadu je uplašio razvoj ovog rata od pobune za više slobode u brutalnu borbu u kojoj sve veću ulogu igraju islamisti", kaže Perabo. Osim toga, mnoge vlade su razočarane i time što humanitarna pomoć očito rijetko stiže tamo gdje je stvarno potrebna. Recimo, međunarodni Crveni križ već mjesecima uzalud pokušava poslati svoje konvoje u područja pod kontrolom pobunjenika. Vlada u Damasku je više puta obećala da će propustiti te konvoje, ali je njezina vojska ipak svaki put zapriječila prolaz. Sve to ide na ruku Bashiru al-Assadu. U područjima pod njegovom kontrolom stanovništvo dobiva humanitarnu i medicinsku pomoć, a tamo gdje su pobunjenici vlada humanitarna katastrofa.

Velike humanitarne organizacije uglavnom ne čine ništa bez dopuštenja službenih vlasti jer se boje za sigurnost svojih djelatnika. No Petra Becker upozorava: "Ne može se surađivati samo s organizacijama koje priznaje režim, nego se mora podupirati organizacije koje djeluju u područjima koja nisu pod kontrolom režima." Manje humanitarne organizacije su spremnije djelovati neovisno od dopuštenja Assadove vlasti. Recimo, "Liječnici bez granica" rade u izbjegličkim logorima na sjeveru Sirije, a djeluju iz Turske.

Načelno svaka zemlja odlučuje samostalno kojoj će organizaciji dodijeliti sredstva koja je obećala na donatorskoj konferenciji. Elias Perabo pri tom upozorava: "S jedne strane se mora paziti da se pomoć ne instrumentalizira, s druge strane mora se nešto poduzeti protiv gladi i nužde."