Novi heroji Bundeswehra
29. ožujka 2018
Kako samo prevesti pojam "Traditionserlass"? „Uredba" o tome na koje se „tradicije" vojnici Bundeswehra mogu pozivati, a na koje ne. To je ugrubo objašnjenje pojma koji na tipično njemački način precizno definira nešto što drugdje u tom obliku ne postoji. Nije to ni čudo obzirom na zločine počinjene tijekom nacionalsocijalizma.
Nitko ne može živjeti bez prošlosti, rekao je prije nekoliko tjedana katolički vojnik biskup Franz-Josef Overbeck braneći Uredbu o tradiciji. Vojnici moraju, kaže on, imati razvijenu svijest o prošlosti – i o „lomovima" u toj istoj prošlosti. U srijedu je ministrica obrane von der Leyen potpisala Uredbu – u jednoj vojarni u Hannoveru.
Tradicija koja opterećuje
Lomovi, o kojima priča Overback, ni blizu nisu u toj mjeri zaliječeni kako se toliko desetljeća nakon Drugog svjetskog rata zapravo pretpostavljalo. Drugačije rečeno: kritički pogled na njemačku povijest nije puki akademski projekt. Čini se da i danas ima vojnika koji na neki način pronalaze „uporište" u povijesti između 1933. i 1945. godine.
Slučaj poručnika Franca A. je prije godinu dana, početkom 2017. godine, ponovno pokrenuo raspravu o tome. Upravo ta debata je za ministricu von der Leyen bila povod da inicira proces usvajanja Uredbe o tradiciji.
Franco A. je, kako se sumnja, tada planirao teroristički napad za što je sumnju želio skrenuti na sirijske izbjeglice. Prilikom istrage, obavljene u vojarni u kojoj je oni bio na službi, otkrivene su nacrtane svastike i pronađeni „suveniri" Wehrmachta. Nakon toga su „pretresene" sve vojarne u kojima su stacionirani pripadnici Bundswehra. Prilikom pretresa pronađeno je na stotine „suvenira" poput kaciga, karabina i značaka iz tog vremena.
Stari duh još živi
U potrazi za objašnjenjem egzistencije te kolekcije pomaže pogled u poslijeratnu povijest. Bivši časnici Wehrmachta su 50-tih godina „podigli" novi Bundeswehr. Stvarno suočavanje s Wehrmachtom kod tih "tradicionalista" nije bilo poželjno, rekao je nedavno u jednom intervjuu vojni historičar Wolfram Wette. Ti su časnici kreirali legendu o "čistom Wehrmachtu", o vojsci koji nije bila upleten u zločine nacista. S ciljem da i sami sebe oslobode tereta prošlosti. Tako je nastao "kult borca" iz Wehrmachta, kaže Wette. Dakle, smrtonosna i suicidalna ideologija, sve do "konačne pobjede".
U Njemačkoj i danas desetak vojarni Bundewehra nosi imena spornih časnika Wehrmachta. Ministrica obrane von der Leyen je zbog toga u jednom dijelu Bundeswehra neomiljena jer se na ovom polju zalaže za konačni „raskid" veze s Wehrmachtom iz nacističkih vremna . Ona želi denacificirati Bundeswehr tamo gdje su drugi (prije nje) zakazali. Nova Uredba o tradiciji treba poslužiti i u te svrhe.
Novi odnos prema tradiciji
Već je ranije zapravo postojala jedna Uredba o tradiciji. Ona potječe iz vremena bivšeg ministra obrane Hansa Apela iz godine 1982. Apel se Uredbom već tada htio distancirati od tradicije Wehrmachta.
Novi prijedlog se nadovezuje na to da se oštrije distancira od povijesti Wehrmachta i promijeni perspektiva: u središtu tradicije Bundeswehra sada bi trebala biti vlastita povijest Njemačke vojske, navodi se u priopćenju Ministarstva obrane. Uredba također, kako se dalje navodi, daje slobodu da se iz svih epoha njemačke vojne historije preuzme ono što je uzorno u naslijeđu tradicije samog Bundewehra. Sve dok to, kako se kaže, ima smisla za Bundeswehr i u skladu je s njegovim vrijednostima.
Prije usvajanja nove Uredbe o tradiciji se diskutiralo i o naslijeđu NVA, vojske bivšeg DDR-a. Tijekom procesa ponovnog ujedinjenja Njemačke, lokacije i djelomice osoblje NVA preuzeti su od strane Bundeswehra. Sada se pak navodi kako NVA nije dio tradicije Bundeswehra jer je bio dio diktature. No, pojedini članovi NVA mogli naći mjesta u novom poimanju tradicije ako su primjerice pomagali u procesu ponovnog ujedinjenja.
Koliko je obavezujući novi "Zakon"?
Koliko god pojam "uredba" možda mogla zvučati autoritarno, vodstvo Bundeswehra je ipak tako ne shvaća. O "Smjernicama za razumijevanje i njegu tradicije", kako je puni naziv Uredbe, vodila se široka rasprava. U njoj su sudjelovali znanstvenici, pripadnici vojske, zaklada, mediji, udruženja i parlamentarci u Bundestagu. Nakon objavljivanja prvog nacrta na adresu Ministarstva obrane stigli su brojni komentari. Prijedlog je potom prerađen.
Važno je napomenuti da dekret nije zakon, već "krovni dokument koji daje upute". To znači da on treba pružiti orijentaciju, uporište i pomoć u svakodnevnici Bundeswehra. I to tako da povlači jasne granice u odnosu prema prošlosti. Pravila službe su priložena u dodatku.
Trebao bi biti riješen i problem s imenima vojarni. Paralelno s potpisivanjem Uredbe o tradiciji je preimenovana i vojarna u kojoj je organizirana ceremonija. Ona je do sada nosila ima po pruskom (njemačka je vojska utemeljena tek 1919.) generalu iz Prvog svjetskog rata i tada zauzetom mjestu u Francuskoj: Vojarna Emmich-Cambrai. Taj general je kontroverzan jer mu se pripisuju ratni zločini. No, to mu nikada nije dokazano. Sada je vojarna preimenovana u Vojarnu narednika Lagensteina. Tobias Lagenstein je 2011. godine izgubio život u misiji Bundeswehra u Afganistanu.