Novi politički početak u Turskoj?

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nije osoba sklona isprikama. On je prije poznat kao veliki retoričar, koji govori jasno i otvoreno. Svoje protivnike radije satjera u tjesnac prije nego što to oni učine njemu, pa da se on sam mora izvlačiti iz neugodne situacije.

Tako je i prošlog tjedna, s ukočenim izrazom lica, pričao iz kojih razloga je nekada podržavao Gülenov pokret. Većina ljudi u Turskoj ali i promatrača situacije smatra da je ovo vjersko udruženje, koje tajno operira, upravljalo pokušajem vojnog puča u Turskoj sredinom srpnja.

"Dugo nismo bili u stanju prepoznati da je ova skupina bila instrument u službi mračnijih ciljeva nego što smo ikada mogli i pomisliti. Zato Boga i naciju molim za oproštaj“, rekao je Erdogan na prilično blag način, koji za njega inače nije karakterističan.

Najkasnije nakon pucanja saveza između Gülena i Erdoganove stranke AKP početkom 2013. Erdogan i njegovi pobornici su se svakodnevno počeli žaliti na Gülena i okretati se protiv ovog turskog propovjednika.

Pokušaj puča pokazao mnoge slabosti

"To što je Erdogan tursku naciju zamolio za oproštaj, jasno pokazuje koliki su potres doživjeli političko uređenje i politički sustav u Turskoj“, kaže Behlul Ozkan, profesor politologije i međunarodnih odnosa na sveučilištu Marmara u Istanbulu.

"Pokušaj puča pokazuje da su Erdogan i AKP slabiji nego što se pretpostavljalo. On je to i sam dobro osjetio na svojoj koži, kada je za dlaku izbjegao smrt", kaže Ozkan za DW. Nakon puča, dodaje ovaj politolog, poslani su signali koji bi mogli ukazivati na normalizaciju turske politike i "udaljavanje od autoritarnih tendencija, koje smo mogli vidjeti".

Situacija u Turskoj se smiruje, mada jako sporo. Turske vlasti se oštro obračunavaju s protivnicima. Do sada je uhićeno više od 26.000 osoba.

Suradnja vlade i oporbe

Nakon pokušaja puča pojavili su se i prvi znaci inače rijetko viđenog jedinstva između vladajućeg AKP-a i oporbe. Predsjednik AKP-a premijer Binali Yildirim se u više navrata sastajao s vođama drugih stranaka.

25. srpnja je Erdogan i sam pozvao šefove drugih stranaka na sastanak, na koji su došli i predsjednik kemalističke Republikanske narodne stranke (CHP) Kemal Kilicdaroglu i vođa desno-ekstremne Stranke nacionalističkog pokreta (MHP) Devlet Bahceli.

Premijer Yildirim je prošle srijede izjavio da je vrijeme za povezivanje vlade i oporbe. "I to pokazuje da je u političkom vrhu zavladala atmosfera konsenzusa, kakve odavno nije bilo“, kaže profesor Ozkan.

Pragmatički koraci

I član vladajućeg AKP-a Harun Armagan uočava novi, pomirljivi ton među političkim vođama u Turskoj. "Pokušaj puča je ljudima jasno pokazao da je polarizirano društvo pogodno za antidemokratske napade. Političke vođe i narod su shvatili da samo njihovo jedinstvo može ojačati sustav i zemlju kao cjelinu."

"Pokušaj puča su osujetili civili. Mnogi ljudi su platili životom. Sada se radi o tome da političke stranke smanje svoje razlike i suprotnosti, da se ujedine i zajednički odgovore na pokušaj puča", rekao je Armagan za DW.

i Profesor Ozkan je uvjeren da je konsenzus u interesu kako Erdogana i njegovog AKP-a, tako i etabliranih oporbenih stranaka CHP i MHP, te da takvo političko otvaranje oporbenim strankama donosi samo prednosti.

"Vođi MHP je potrebna Erdoganova podrška protiv disidenata u redovima vlastite stranke. A CHP već dugo priželjkuje povratak funkcionalnoj pravnoj državi", smatra Ozkan.

Kurdska stranka nije bila pozvana

Ali otopljavanje odnosa između AKP-a i oporbe ne odnosi se na kurdsku Demokratsku narodnu stranku (HDP). Ona nije dobila poziv za sastanak u Predsjedničkoj palači. Ova lijevo orijentirana stranka važi kao stranka s nešto radikalnijim pozicijama.

"Isključivati HDP upravo nakon pokušaja puča nema smisla", kaže jedan glasnogovornik ove stranke i dodaje: "To pokazuje da lekcija koja proističe iz pokušaja prevrata još nije shvaćena."

Odnos između AKP-a i nekurdskih stranaka temelji se na zajedničkom tumačenju puča i neprijateljstvu prema Gülenovom pokretu. Otvoreno je pitanje je li to dovoljna baza za suradnju. "Sve to bi mogao biti i samo privremeni fenomen", smatra Burak Kadercan, profesor politologije i političke strategije na Naval War College u Newportu, Rhode Island, USA.

"Ne bih rekao da postoji savezništvo među ovim strankama. Prije bih rekao da su pučem razlike zasjenjene. Oporba trenutačno nema previše osnova za sporove s vladom", smatra Kadercan.

Erdoganova posljednja šansa

Još uvijek postoji mogućnost da novi konsenzus u Turskoj, nastao nakon pokušaja puča, donese pozitivan razvoj situacije. Ali to prije svega ovisi od Erdogana. "Za Erdogana bi to mogla biti posljednja šansa da spasi zemlju od pada u ponor. On je to u stanju. On bi mogao ponovo ujediniti zemlju", kaže Kadercan u razgovoru za DW. "Ali teško je prognozirati hoće li iskoristiti tu šansu."