Novi program CDU-a: Merz opet igra na crno

Slova C, D i U opet su crna u stranačkom logotipu. Pred njima svijetle crno, crveno i zlatno – boje njemačke zastave. Ta promjena logotipa nije slučajnost. Boja koja simbolizira Kršćansko-demokratsku uniju (CDU) je crna i trebala bi ukazivati da je riječ o konzervativnoj građanskoj stranci.

Ako je po Friedrichu Merzu (68), šefu te oporbene stranke koja je po svim anketama opet daleko najpopularnija u Njemačkoj, onda birači trebaju znati da je CDU crn, kakva je i prije bio.

Na stranačkom kongresu donesen je novi program pod naslovom „Živjeti u slobodi“, a pisan je tvrđim, konzervativnim rukopisom. „S ovim programom smo odmah, a najkasnije na jesen iduće godine, opet spremni preuzeti odgovornost za Njemačku u vlasti“, rekao je Merz. Iduće godine su savezni parlamentarni izbori. Njemačkom sada vlada komplicirana koalicija socijaldemokrata, Zelenih i liberala koja je najmanje omiljena Vlada otkako se mjeri popularnost.

Naprijed u prošlost

Merz želi vratiti CDU na staze stare slave. Od dvoje bivših velikih konzervativnih kancelara – Helmuta Kohla i Angele Merkel – oduvijek je bilo jasno da je Merzovom srcu bliži onaj prvi.

Merkel mu je, naprotiv, bila previše „lijevo", previše liberalna i meka.

To se osjeća i u stranačkom programu u kojem se, recimo, navodi da su muslimani koji „dijele naše vrijednosti", dio „religijske šarolikosti Njemačke i našeg društva“. Ali da „islam koji ne dijeli naše vrijednosti i odbija naše slobodarsko društvo ne pripada u Njemačku“.

Od doseljenika Merz zahtijeva privrženost tzv. leitkulturi (vodećoj, dominantnoj kulturi) bez ikakvih izgovora.

Lakoća s kojom taj milijunaš i bivši menadžer investicijskog fonda BlackRock spominje pojam „lajtkulture" govori o tome što mu je na umu. Recimo, Zeleni i mnogi drugi taj pojam smatraju spornim, jer im zvuči kao zahtjev za asimilacijom.

CDU pak smatra da je jednostavno u pitanju privrženost Ustavu i vrijednosnom konsenzusu. A u to bi još trebali spadati i poznavanje njemačke kulture i jezika, „zajednička svijest o domovini" i „razumijevanje naših tradicija i običaja“.

Što se tiče tražitelja azila, ton novog programa stranke znatno je oštriji: „Svatko tko traži azil u Europi trebao bi biti prebačen u sigurnu treću zemlju kako bi tamo prošao postupak.“

Ideja je da se azilantski centri naveliko otvaraju po Ruandi, možda i u Tunisu i sličnim zemljama, te da EU tamo „izmjesti“ proces odlučivanja o azilu, a primi samo priznate izbjeglice.

CDU također traži da se postepeno vrati obvezno služenje vojnog roka – tko neće služiti pod oružjem, trebao bi obveznu godinu provesti služeći društvu u socijalnim ustanovama, bolnicama i slično.

Klasična konzervativna pozicija je i zahtjev da se ljudi smanjenjem socijalne pomoći „potaknu" na traženje posla. A tko neće raditi ili učiti zanat, „mora financijski stajati osjetno lošije od nekog tko se aktivno trudi da pronađe posao“.

Merz želi biti kancelar

Stranka je dvije godine radila na programu koji se može opisati kao okretanje leđa politici Angele Merkel koja je sve do danas na glasu kao „majka izbjeglica", a magazin Times ju je proglasio „kancelarkom slobodnog svijeta".

„Poraz na saveznim izborima bio je bolan", rekao je Friedrich Merz pred stranačkim delegatima. „Ali, odlazak u oporbu dao nam je vrijeme koje nam je kao stranci bilo potrebno."

Merz ima i osobne razloge protiv Merkel. Upravo je njenim pojavljivanjem u visokoj politici on izgubio na značaju u stranci, te je prkosno otišao iz politike u posao s krupnim kapitalom.

Sada se nada – i šanse su mu solidne – da će biti idući kancelar. Aktualnim vlastima je poručio da im je četiri godine dosta i da će za Njemačku biti dobar onaj dan kada oni budu svrgnuti s vlasti.

Istina, Merz još nije nominiran kao kandidat za kancelara, jer CDU ima „vječitu koaliciju“ s bavarskom Kršćansko-socijalnom unijom (CSU) i te dvije stranke imenuju zajedničkog kandidata.

To je obično šef CDU-a, ali CSU u liku bavarskog premijera Markusa Södera ima izrazito popularnog političara. A spominje se i da premijer pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija Hendrik Wüst ima takve ambicije.

O tome će se tek lomiti koplja u stranci. Merz je sada dobio 89 posto glasova delegata na izborima za šefa stranke – što je ipak mlak rezultat s obzirom da nije bilo protukandidata.

U posljednjoj anketi Deutschlandtrend 37 posto Nijemaca reklo je da je zadovoljno Söderom, a samo 27 posto Merzom.

Zašto samo trideset posto?

Kritičari šefa demokršćana pitaju se zašto stranka u anketama – stagnira. Doduše na 30 posto podrške, koliko otprilike imaju socijaldemokrati i Zeleni zajedno. Ali za neke u CDU-u i CSU-u to je ipak malo u trenutku kad je četiri petine Nijemaca nezadovoljno vladom.

Do trenutka odluke hoće li Merz biti kancelarski kandidat predstoji još niz testova. Europski i mnogi lokalni izbori u lipnju – ali prije svega pokrajinski izbori na istoku Njemačke u rujnu.

U Tiringiji i Brandenburgu je CDU daleko iza desničarske Alternative za Njemačku (AfD), u Saskoj su te dvije stranke izjednačene.

Tamošnje odbore CDU-a i samo stranačko vodstvo čekat će teške muke da poslije tih izbora dogovore koalicije. A to s kim hoće ili neće surađivati moglo bi biti putokaz za naredne savezne izbore.

Prema Merzu, za njega je jedno sigurno: njemu ne pada na pamet koalira s AfD-om.