Novinari ne smiju šutjeti na prijetnje
23. kolovoza 2018
„I ti ćeš dobiti u potiljak, kunem se“, poruka je koju je primio televizijski satiričar Domagoj Zovak nakon emisije koja se ovom gledatelju, očito, nije svidjela. Slučaj je prijavio policiji i mogući sudski epilog se tek očekuje. Kolege s portala Index prijavile su također prijetnju u kojoj je pisalo da „novinare Indexa treba ubijati“. No njihova prijava neće završiti presudom, jer je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) zaključilo da za tim nema potrebe. Na dan kad je slao poruku agresivni čitatelj je, obrazložio je DORH, slavio rođendan i malo se više popilo te su ga ponijele emocije. Kao olakšavajuća činjenica navedeno je da je riječ o „višestruko odlikovanom hrvatskom branitelju“.
S druge strane, simpatizer stranke Živi zid osuđen je na kaznu zatvora od 7 mjeseci uvjetno, s rokom kušnje od dvije godine, zbog prijetnji upućenih novinaru Aleksandru Stankoviću. Godinu dana zatvora uvjetno uz rok kušnje od tri godine, dobio je i muškarac koji je tri puta SMS porukama prijetio smrću bivšem predsjedniku Hrvatskoga novinarskog društva (HND) Saši Lekoviću. Iako nema objedinjenih podataka, odvjetnici tvrde da se ovakav oblik kazne redovito dosuđuje onima koji završe na sudu zbog prijetnji kolegama koji samo pokušavaju raditi svoj posao. Agresivci iza rešetaka završavaju tek ako svoje nedjelo učestalo ponavljaju.
Nasilnik na internetu, kukavica u životu
„Postoji odredba Kaznenog zakona koja se odnosi na prijetnju. Postoje osnovni i kvalificirani oblici prijetnje. Kazneni zakon definira prijetnju prema novinarima kao jedan od kvalificiranog oblika kaznenog djela. Za njega je propisana teža kazna u odnosu na druge oblike. Osim toga, prijetnja upućena novinaru, ako je vezana za njegovo obavljanje posla, progoni se po službenoj dužnosti, dakle to čini DORH. Za druge oblike prijetnje to nije slučaj. Zaprijećena kazna zatvora je od 6 mjeseci do 5 godina“, za Deutsche Welle govori odvjetnica Vanja Jurić, osnivačica Centra za zaštitu slobode izražavanja pri Hrvatskom novinarskom društvu.
Kada bismo prijavljivali svaku prijetnju, ne bismo se micali iz policijske stanice ili iz sudnice, reći će hrvatski novinari koji se bave osjetljivim temama poput nacionalizama ili svjetonazorskih pitanja. No prijetnje se shvaćaju puno ozbiljnije, ako se zaprijeti i članovima njihovih obitelji. Tada će ipak potražiti zaštitu. Oni koji su prijetili, kada dođu u sudnicu najčešće izgube hrabrost i skrušeno se pravdaju nabujalim emocijama ili konzumacijom alkohola. Oni koji su jučer prijetili metkom, sutra će pred sucem pustiti suzu i reći kako „nisu baš tako mislili“.
Nasilje nije sloboda izražavanja
Upuste li se novinari u raspravu s komentatorima koji im ostavljaju prijetnje na društvenim mrežama, saznat će da osobe koje prijete često ne povezuju internetski prostor sa „stvarnim životom“, imaju osjećaj anonimnosti pa nisu ni svjesni svoje odgovornosti. Često kažu da je prijetnja zapravo prakticiranje prava na mišljenje ili komentar. Ili da su samo odgovorili na novinarsku provokaciju. A provokacija, za njih, može biti sve, od „nečistog“ prezimena samog novinara do načina na koji je izvijestio o propovijedi biskupa ili koncertu ikone desnice Marka Perkovića Thompsona. Jer nasilnicima mediji nisu potrebni za informiranje ili revidiranje stavova, oni u njima žele vidjeti samo potvrdu svojih uvjerenja.
„To se ne može opravdati na taj način“, kaže odvjetnica Jurić i dodaje: „Pravo na mišljenje postoji i poželjno je. Čak i pravo na žestoku kritiku. To je najnormalnija pretpostavka svih demokratskih društava. Ali ne postoji zakon niti bilo koji oblik sudske prakse, u Hrvatskoj ili pred Europskim sudom za ljudska prava, koji bi prijetnju na bilo koji način opravdavao slobodom izražavanja. Sloboda izražavanja ne obuhvaća prijetnje i govor mržnje. Takvi oblici komuniciranja su štetni za svako društvo. Iako je sloboda izražavanja ustavno jamstvo, ima svoja ograničenja.“
Sve ovisi o Državnom odvjetništvu
Kazne su, ako je pitati hrvatske novinare, preblage, a osuđujuće presude su malobrojne. Nema čak ni prevelike razlike između presuda zbog prijetnji novinarima i onih „običnih“ prijetnji, iako se prvima prijeti samo zbog toga što rade svoj posao. U svemu je, kaže odvjetnica Jurić, izuzetno važno da kaznene postupke pokreće DORH. Iako bi u normalnim uvjetima to bila prednost, uloga odvjetništva, iz novinarskog ugla, postala je glavna kočnica zaštiti novinara.
„U praksi, DORH samostalno odlučuje ima li elemenata kaznenog dijela i hoće li uopće pokrenuti postupak. Ako odbaci kaznenu prijavu, novinar sam kao oštećenik ima pravo preuzeti kazneni progon. To onda znači da samostalno vodi cijeli postupak, plaća odvjetnika i snosi sve troškove postupka ako ne uspije dokazati počinjenje kaznenog djela“, objašnjava naša sugovornica. A novinarska profesija u Hrvatskoj je potplaćena, novinari nemaju novca za takav trošak, dok većina redakcija ni ne razmišlja o fondu iz kojeg bi mogla financirati sudske troškove svojih radnika. „Vidjeli ste prijepore oko prijetnje upućene portalu Indeks. Tu je zapravo DORH odlučio odbaciti kaznenu prijavu. Dosta tih postupaka, na kraju, ne završi na sudu“, upozorava Jurić.
Sustav ohrabruje agresivce
Šalje li takva praksa poruku agresivcima da mogu prijetiti novinarima zato jer im se ne sviđaju njihovi stavovi, pisanje ili vrijednosni sudovi? „Mislim da da“, odgovara Jurić. „Čini mi se da je jednako značajno da u javnosti u ovom trenutku prevladava stav da i najviše društvene strukture i državne strukture ne pridaju punu važnost tome što se događa. Pa tako imamo komentare i izjave predstavnika najviše razine vlasti u kojima se kaže da je riječ o izražavanju nezadovoljstva. Na taj način se umanjuje značaj toga što se događa. Prijetnje ograničavaju medijske slobode, stvaraju atmosferu straha koja nije povoljna za prakticiranje tih sloboda. Novinari su kod nas svakodnevno tome izloženi. Predstavnici državnog vrha bi se o tome trebali javno i vrlo decidirano izjasniti, a to sada nije slučaj.“
Naime, upravo je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović šokirala novinare i građanski pismeniji dio Hrvatske svojim komentarom na prijetnje novinarima Indexa. „Način na koji je Vaš čitatelj iskazao svoje nezadovoljstvo tekstom kojeg ste objavili svakako nije primjeren, što je vjerojatno i sam shvatio obrisavši komentar nakon nekoliko sati", napisao je predsjedničin ured spomenutom portalu izazvavši salve odobravanja upravo među onima sklonima prijetnjama.
Prijava prijetnji je pitanje bolje budućnosti
U takvoj atmosferi građanske i političke neodgovornosti, novinari imaju tek jednu mogućnost – prijaviti prijetnje policiji i nadati se da će DORH učiniti svoj dio posla. Jer, ako su danas prijetnje prihvatljive, nije teško zamisliti što donosi budućnost.
„Trebaju prijavljivati i sve novinare upućujem da prijavljuju. To je jedino sredstvo koje može polučiti rezultate. Ako novinari ne prijavljuju, to će se tretirati kao da se ne događa. Iskustvo mi kaže da se podnosi sve više prijava. Vjerujem da je to zbog toga što je situacija u društvu eskalirala i prijetnje su postale dio svakodnevice“, zaključuje odvjetnica Jurić.