Obećanja uoči sastanka o klimi
10. studenoga 2011
"Unatoč ozbiljnom ekonomskom padu i snažnim fiskalnim ograničavanjima u Europi, mobilizirali smo 2,34 milijardi eura u 2011. godini", naglasila je povjerenica za klimu Connie Hedegaard. Ona je poručila kako ovaj iznos jasno pokazuje europsko opredjeljenje za pružanje potpore za akcije smanjenja štetnih plinova i prilagođavanje promjenama klime u zemljama u razvoju. "Nakon prvih nekoliko godina pružanja pomoći, ohrabrujuće je vidjeti opipljive rezultate u čitavom nizu zemalja u razvoju", nastavila je povjerenica Hedegaard.
EU je s ukupno obećanih preko sedam milijardi eura na dobrom putu da ispuni svoja obećanja data na summitu o klimu u Kopenhagenu kada je obećano ukupno 21,66 milijardi eura. Nevladine organizacije kritiziraju da je taj novac u zaključcima sastanka Vijeća ministara financija samo "prepakiran" iz ranijih obveza. "Većina novca nije novi i svjež novac", ističe Lies Craysnest, savjetnica za politiku promjene klime kod Oxfama.
Nevladine organizacije kritiziraju da se ne radi o svježem novcu
"Naša istraživanja pokazuju da je samo iznos od 870 milijuna do najviše 1,4 milijarde eura od obećanih 7,2 milijarde eura nov i svježi novac. To znači da većina novca dolazi iz već postojećih financijskih paketa", dodaje Craysnest. Novac je trebnao biti dio fonda od 72,2 milijardi eura na godinu za takozvani Zeleni klimatski fond. "Potrebno je uspostaviti infrastrukturu kako bi se ova vrsta novca mogla koristiti, ali isto tako najprije vidjeti odakle dolazi sav taj novac".
Zemlje razvijenog svijeta argumentiraju da bi novac za Zeleni klimatski fond trebao doklaziti iz javnog sektora. "Privatni sektor neće dati ono što je potrebno za najsiromašnije i najosjetljivije zemlje, posebice za prilagodbu aktivnosti gdje ne postoje poticaji za dobit", kaže Craysnest i dodaje kako je vrlo opasna strategija oslanjati se na privatni sektor u pogledu financiranja prilagodbi te da bi na kraju posljedice mogli osjećati najsiromašniji.
Porez na financijske transakcije za klimatsko olakšanje ?
Organizacija Oxfam je zajedno s članicama Europske unije kao što su Francuska i Njemačka predlagala da se ubiru davanja za emisije štetnih plinova u pomorskom prometu ili kroz porez na financijske transakcije koji bi mogao nadopuniti fond za klimatske promjene i istodobno smanjiti emisija CO2: "Porez na financijske transakcije i davanja na CO2 u pomorskom prometu bili bi vrlo korisni, jer to bi osiguralo određeni novčani iznos s vrlo malim doplatama, a osim toga lakše je financijski regulirati za prilagodbe i klimatsko olakšanje".
Tehnička analiza za takozvane BASIC zemlje (Brazil, Južoafrička Republika, Indija i Kina) predlaže da zemlje u razvoju mogu nastaviti s ispuštanjem emisije CO2 dok svijet u razvoju ne postane zaista „neto primatelj“. Pored toga istraživanja inicijative za klimatsku politiku predlažu da bi najmanje 97 milijardi dolara godišnje trebalo osigurati za „potporu zemalja u razvoju s niskom potrošnjom CO2“.
Mnogo toga ostalo je još od obećanja koja su data na summitu u Kopenhagenu, premda ograničeni iznosi dolaze iz samih zemalja u razvoju, stoji u izvještaju. Ova tema definira, je su li postojeća obećanja zaista „nova“ i „dodatna“, kao što na to ukazuje izvješće, i mogu li ona imati učinka u Durbanu i unutar Europske unije.
Najveći problem – različiti načini financiranja zaštite klime
„Najveći problem na razini EU-a je da ne postoji zajednička temeljna crta za zemlje te da one na različite načine financiraju zaštitu klime u različitim zemljama“, konstatira Craysnest. „Sama Komisija preispituje definicije „dodatnih mjera“ između različitih zemalja članica i bilo je jasno da postoji 27 definicija“, primjetila je na kraju Craysnest.
Sve ovo je dio europskih priprema za UN-ovu konferenciju o klimi koja se održava u Južnoafričkoj republici, u Durbanu, od 28. studenog do 9. prosinca.
Veći rast emisija CO2 nego gospodarski rast
No jedno je sigurno: kriza eura potiskuje u drugi plan jednako veliki problem, a to je promjena klime. Globalno ispuštanje emisija CO2 raste tako velikom brzinom kao nikada do sada, a Europska unija mora priznati da njezini instrumenti ne koriste samo klimi već i da poduzeća zarađuju milijune eura s certifikatima CO2.
I još nešto, prije dvije godine na summitu u Kopenhagenu propuštena je prilika za dogovor. Danas je porast ispuštanje emisija CO2 u industrijskim zemljama veći nego gospodarski rast, a taj podatak je već sam po sebi zabrinjavajući.
Autor: Alen Legović, Bruxelles
Od. ured.: S. Matić