Od Drakule do turbo folka – O percepciji Balkana u Europi

Najpoznatiji lik u kojem neobaviješteni građanin projicira svoje iracionalno shvaćanje Balkana je grof Drakula. Pritom njegova opasnost ne leži toliko u krvoločnosti koliko u strahu da bi Europu mogao zaraziti svojim primitvnim snagama. Drugim riječima, prosječni Europljanin pati od bojazni da bi i grof Drakula mogao postati članom elitnog društva. To se, duduše, već dogodilo, kada je Rumunjska zajedno s Bugarskom početkom godine primljena u EU, ali je uvriježeno poimanje Balkana i dalje teško iskorijeniti iz glava. Pokazao je to prošlog vikenda i znanstveni simpozij Društva za jugoistočnu Europu iz Münchena, što je pod nazivom «Koliko je Balkan europski, a koliko Europa balkanska?» održan u Duisburgu.

Metafore i difuzne predodžbe

Kako god shvatili njezinu ocjenu, čini se da mlada berlinska povijesničarka Tatjana Petzer ima pravo kada kaže: «Balkan je vulkan neslućene snage.» No, bijeg u metafore izraz je poteškoća s kojim se čovjek suočava pri pokušaju opisa geopolitičkog, povijesnog i osebujnog kulturnog prostora koji je, kao rijetko koji drugi, prožet proturječjima i izložen predrasudama. Rezultat su difuzne predodžbe o Balkanu, zaključuje berlinski profesor Christian Voss, i nabraja: «Nestabilnost u procesu naseljavanja, gubitak i kasna recepcija antičkog nasljeđa, bizantsko-pravoslavna baština, načelna protuzapadnjačka nastrojenost, osmansko-islamska baština, balkanski način života, balkanski sinkretizam, novovjekovna društvena i gospodarska zaostalost te intervencija europskih velesila.»

Račun bez krčmara

Sve je to točno, a opet i pogrešno. U raspravi je, naime, opaženo kako su nastojanja ne toliko suvremene znanosti koliko međunarodnih političara i medija da opišu današnji Balkan svojevrsni računi bez krčmara ili, kako je kazao predsjednik Znanstvenog odbora njemačkog Društva za jugoistočnu europu Anton Sterbling: «Nemoguće je dati opće važeću ocjenu karaktera Balkana, a osobito ne iz udaljene perspektive zapadne Europe, bez temeljitog poznavanja realnosti, samopoimanja, predodžaba i ideja ljudi koji žive na tom prostoru.»

Dva lica Balkana

Jedan od stručnjaka koji imaju dobar uvid u stanje na terenu je ugledni münchenski etnolog, profesor Klaus Roth. On, doduše, ne poriče kako – poglavito među intelektualcima – u regiji postoji izvjestan prezir prema Balkanu kojega se doživljava kao prepreku u približavanju Europi te, općenito, Zapadu. No, to je samo jedna strana medalje. «S druge, pak, strane, kada se zbližite s ljudima, kada zajedno popijete čašicu rakije, a možda i dvije, ukazat će vam se i drugo lice – emocionalna strana Balkana. Ljudi su tamo itekako svjesni različitosti u odnosu na Europu glede socijalnih, obiteljskih i općenito međuljudskih odnosa, ali i mnogih drugih aspekata svakodnevnoga života. Stoga je Balkan za mene pojam drugačijeg načina života, različitog od zapadne Europe. Mislim da tu ambivalentnost između razumnog i osjećajnog samopoimanja treba shvatiti ozbiljno.»

Zajedništvo u glazbi

Nije slučajno, ističe profesor Roth, da tradicionalna balkanska glazba – turbo folk u Srbiji, čalga u Bugarskoj ili manele u Rumunjskoj – još od 90-ih godina naovamo doživljava pravi procvat. «Fenomen je posvuda isti: U skladbama se orijentalni zvuci isprepliću s utjecajima moderne zapadnjačke pop glazbe i jazza, a emocionalno snažno nabijeni tekstovi pjesama – što je, prema mom mišljenju, odlučujuće – pobuđuju osjećaj zajedništva.»

Pozitivna strana ‹balkanizacije›

To je samo jedan primjer, ali je i on dovoljan za promjenu perspektive, za posve drugačiji pogled na današnji Balkan – mimo uvriježenih predodžaba o poprištu grozota: «Etničke podjele su jedna stvar. No, Balkan je i mjesto drugačijih oblika socijalnih veza koje nam mogu biti uzor. Sjetimo se samo da su odnosi među ljudima u jugoistočnoj Europi mnogi prisniji nego u zapadnim, snažno individualiziranim društvima. U tom bismo slučaju na ‹balkanizaciju› zapadne Europe mogli gledati kao na nešto pozitivno.»