"Od Dürera do Dalija – majstorska djela iz radionice krivotvortelja"

Zajedno s gostionicom Kujat je u Stuttgartu imao galeriju u kojoj je prodavao svoje krivotvorine. Njegovi će radovi do 3. listopada biti izloženi u Ochsenhausenu.

Konrad Kujau bio je vrlo upadljiva figura. Iz Dresdena je u Stuttgart došao 1957. i još na umjetničkoj akademiji je vodio računa o tome da savršeno nauči falsificirati stare majstore. ”Imao je vrlo inteligentne pofesore koji su ga dobro uputili u sve trikove, kako se nešto može napraviti starijim... i tako se on upravo prebacio na falsificiranje, jer je kao student došao do zaključka da tako može uz put zaraditi malo novca, jer novca je uvijek bilo malo" priča unuka njegovog brata Petra Kujau, koja živi u Dresdenu i još uvijek organizira prodaju njegovih slika i krivotvorina. Svog strica naziva dragim lukavim čovjekom i pripovijeda brojne priče o njemu, koje ju i danas još zabavljaju: ”U nekom gradiću bila je izložba i nazočan je bio gradonačelnik. Gradonačelnikova je žena pitala: ”Gospodine Kujau, možete li se potpisati ito kao i moj suprug”, a on je rekao: "Naravno, dajte." Gradonačelnik je potpisao, a odmah ispod njega i Konrad. Kroz masu se proširio žamor: sad može doći u našu vjećnicu i sve falsificirati.”

Kujau je imao taj talent za falsificiranje. A, naravno, krivotvoreni Hitlerovi dnevnici poseban su dokaz tomu. Iako postoje samo njihovi dijelovi, oni su posebno istaknuti na izložbi. Uz Hitlerov testament izložena su dva primjerka tjednika Stern, u kojima su Hitlerovi dnevnici objavljeni kao originali, i dva tjedna kasnije kao falsifikati – Jedan je časopis Kujau vlastoručno potpisao s Konrad Kujau i ispod toga Adolf Hitler. Već sama ideja da napiše te dnevnike predstavljala mu je pravu radost postaje više nego jasno postaje kada se pročitaju NJEGOVI tajni dnevnici: ”Moram priznati, zapisao je Kujau, sviđa mi se pomisao: Adolf sjedi navečer za svojim radnim stolom i razmišlja o guzičarima koje je preko dana gazio – ima u tome nešto.”

Voditelj izložbe Michael Schmid te je zapise s oduševljenjem čitao. Oni su ga potaknuli da pripremi prvu izložbu o Konradu Kujauu: ”Ja ga na žalost nisam osobno poznavao, no u njegovim tajnim dnevnicima te zabavne priče dobijaju posebnu dimenziju. Kako je tom reporteru Sterna, Gerdu Heidemannu, naturio navodno grudnjak Eve Braun ili kako mu je prodao pepel Adolfa Hitlera – to su jednostavno slasne priče.”

Schmid, inače seriozni voditelj odjela za kulturu grada Ochsenhausena, navodi još jedan razlog koji ide u prilog tomu da u taj gradić dovede Kujauove falsifikate: ”To se može učiniti, prvo, stoga jer je to dio suvremene povijesti, koju ovdje obrađujemo. No i stoga, jer smo to popratili posebnim programom, gdje se kritički postavljaju pitanja o njegovom djelu. Mi ne dižemo Kujaua u nebesa, naglašava Schmid.

Neko vrijeme, dok su čak i ugledni povijesničari šezdeset svezaka Hitlerovih dnevnika još smatrali pravima, govorilo se kako se povijest Trećeg Reicha mora velikim dijelom iznova pisati. Bio je to najveći skandal u njemačkom novinstvu. Sternov novinar je zbog toga odsjedio nekoliko godina u zatvoru, a od preko devet milijuna maraka koliko je časopis isplatio Kujauu, nekoliko milijuna još uvijek je netragom nestalo.

Slike koje je Kujau falsificirao, a koje nisu označene kao falsifikati, nisu izložene. Nema svjetski poznatog djela koje nije prošlo kroz njegov kist: Bilo da je to Van Gogh, Rembrandt, Gauguin ili Renoir, Monet i Degas. Na izložbi je svoje mjesto našla i Mona Lisa iz kista Konrada Kujaua. Michael Schmid je vrlo pozorno usporedio s originalom Leonarda da Vincija: ”Konrad Kujau je slikao vrlo slobodno. Nije ju točno prekopirao, nego prilično slobodno. Kada to sada usporedim s originalom, moram reći da mi se Leonardo još više sviđa.”

Da Konrad Kujau nije 2000. s 62 godine umro, našlo bi se tu još pregršt ideja. "Sigurno bi napisao tajne dnevnike Ericha Honeckera," uvjerena je Petra Kujau.