Od čeličane do rekreacijskog centra

„Nema više pivovara, nema piva, nema čelika, nema rudarskih okana. Sad su čarobne riječi: rekreacija i slobodno vrijeme“, zaključuje jedan umirovljenik i skeptično gleda na ogromno područje u središtu Dortmunda, grada na istoku Rurske oblasti koji je nekada uz ostale gradove ovog konglomerata nosio epitet „talionice Njemačke“.

Jezero umjesto čeličane

Sada se tamo gdje se nalazila čeličana s preko 18.000 zaposlenih, nalazi jedno od najvećih umjetnih jezera u Europi. Phoenix jezero, nazvano tako po bivšoj talionici tvrtke Hoesch, nekad jednom od najvećih poslodavaca u regiji. „Čeličana je diktirala tempo, bilo po danu, bilo po noći“, prisjeća se jedan radnik. I on i umirovljenik su protagonisti dokumentarnog filma „Božanski položaj“ koji bilježi promjene kroz koje je Rurska oblast, konglomerat s pet milijuna stanovnika i nekadašnji rudnik i čeličana Europe, prolaze posljednjih desetljeća. Kao najbolji primjer te preobrazbe režiseri Ulrike Franke i Michael Loeken uzeli su pretvorbu nekadašnje čeličane u sportski i rekreacijski centar Phoenix. Pet godina je trajalo od ideje urbanista pa do realizacije. Gdje se prije radilo u tri smjene, sada plove jahte a obitelji se šeću obalom i jedu sladoled. Oko jezera se nižu uredske zgrade i privatne vile. Uz jezero su se već nastanile divlje patke i ždralovi.

Socijalna žarišta

No idila je, kako sugeriraju autori dokumentarnog filma, lažna. Unatoč euforiji oko gradnje jezera usred velegrada, ispod površine kuha. Socijalno nezadovoljstvo u gradu je veliko, nezaposlenost, kao i u ostalim dijelovima Rurske oblasti, je osjetno iznad njemačkog prosjeka. Uz to dolaze i ogromne socijalne razlike između novog i starog stanovništva. Dortmundska četvrt Hörde tradicionalna je radnička četvrt čije stanovništvo je „na nož“ dočekalo vlasnike vila oko jezera. „Svašta se može vidjeti ovdje u četvrti, pogotovo je vikendom drastično“, žali se na socijalnu strukturu jedan od novopridošlih vlasnika vile. Film prikazuje razne pristupe projektu preobrazbe četvrti: od trgovca nekretninama kojemu su usta puna izraza poput „Lifestyle“ ili „Premium nekretnina“, preko vlasnika restorana kojemu je višegodišnja buka s gradilišta otjerala goste i odvela ga u bankrot pa sve do vlasnice malog kioska kojoj se nova situacija u četvrti ni najmanje ne dopada. Gospodarska preobrazba jedne oblasti ima svoje dobitnike ali i gubitnike kojih je očito više.

Kao u DDR-u

Gubitnici, koji se osjećaju kao da im je netko uzeo dio identiteta, se prisjećaju kako je Hoeschova čeličana već jednom pobudila zanimanje ekonomista i medija. Čeličana nije bačena u staro željezo nego su je kupili Kinezi i 2006. vijak po vijak rastavili i ponovno sagradili u Kini gdje radi dan danas. Drugi dio filma odlazi u susjedstvo, u Bochum, koji isto kao i ostali gradovi u Rurskoj oblasti proživljava po drugi put u pola stoljeća drastičnu i bolnu preobrazbu. Otkako je Opel krajem pedesetih godina prošlog stoljeća u rudarskom centru Bochumu izgradio tvornicu i tako grad spasio od masovne nezaposlenosti uslijed zatvaranja rudnika, grad se identificirao s ovom automobilskom markom. Sada Opel, u vlasništvu General Motorsa, zatvara svoj pogon u Bochumu i grad je opet ostao bez jednog dijela svog identiteta. Nekoliko godina prije i Nokia je u Bochumu zatvorila svoj pogon i, zbog jeftinije radne snage, odselila u Rumunjsku. Rurska oblast proživljava desetljećima agoniju i uspješna preobrazba još uvijek nije na vidiku. Gradonačelnici gradova u ovom konglomeratu su zatražili da se po uzoru na davanja koja su njemački porezni obveznici morali plaćati za obnovu uništenog DDR-a sada uvede i prirez za pomoć Rurskoj oblasti.