Odakle novac njemačkim strankama?

LobbyControl, građanska inicijativa koja teži transparentnosti političkih odluka obzirom na interese gospodarstva je još odavno utvrdilo propuste u načinu financiranja njemačkih političkih stranaka. Ali od onda se promijenilo – veoma malo: "U ove dvije godine je bilo sedam pokrajinskih izbora i jedan za savezni parlament gdje su stranke potrošile milijune za predizbornu bitku, bez da se još zna, tko je platio taj novac", za parlamente saveznih njemačkih država i jedni na saveznom nivou pri čemu su uložene milijarde u predizbornu kampanju bez da itko zna odakle novac zapravo dolazi", sažima  Annette Sawatzki.

Povjerenstvo za borbu protiv korupcije Vijeća Europe Greco je prije sedam godina objavilo 20 preporuka Njemačkoj kako da financiranje svojih stranaka učini transparentnijim. Kako je sad moralo utvrditi, devet preporuka je provedeno, ali u nekima se od onda nije dogodilo baš ništa. Zato i Sawatzki i njena udruga ustraju da Njemačka hitno promjeni svoje propise o donacijama strankama.

Postoji i konkretan slučaj velikog iznosa kojeg je od nekoga dobila populistička Alternativa za Njemačku (AfD) i tu je riječ o više milijuna eura: „Čitavu kampanju financirati novcem nepoznatog donatora, to je nečuveni postupak koji nas sve mora zabrinuti", misli Sawatzki.

Kasno, prekasno objavljivanje donatora

Članak 25. njemačkog Zakona o strankama određuje kako se stranke moraju odnositi prema uplatama. Tako stranke svaku donaciju preko 50.000 eura moraju prijaviti Bundestagu koji onda i donatora i iznos koji je uplatio objavljuje na internetskoj stranici njemačkog parlamenta. I europsko povjerenstvo za borbu protiv korupcije Greco traži da se ta granica drastično spusti, a problem je i propis koje se stranke tjera da sve uplate manje od 50.000 i veće od 10.000 eura objave na vlastitoj internetskoj stranici. Ali im je zato ostavljeno mnogo vremena: rok od 18 mjeseci, dakle kad su izbori već davno završeni, a ti donatori se neće pojaviti niti na stranici Bundestaga.

Političke stranke su obavezne i na reviziju svojih prihoda, ali ona mora biti provedena tek u roku od dvije godine: dakle tek slijedeće godine ćemo saznati uplate stranaka u 2017. To je i stručnjacima Greco predugo: i stranke u Njemačkoj moraju mnogo ranije objavljivati svoje prihode, a to se odnosi i na novčane poklone pojedinim zastupnicima i kandidatima. Anonimne novčane poklone, misle europski stručnjaci, bi trebalo potpuno zabraniti. Isto tako, u Njemačkoj se donatori iznosa makar i cent manjeg od 10.000 eura nigdje ne moraju objaviti.

Donacije su za političke stranke na trećem mjestu po važnosti prihoda. U njemačkim izborima 2013. su one iznosile, u prosjeku među strankama, 18% prihoda. Ali čak i sa ovim propisima, neke donacije nisu baš nigdje objavljene. Njemačka savjetnička tvrtka Deutsche Vermögensberatung (Njemačko savjetovalište za imutak, DVAG) je drugi po veličini uplatitelj stranačkih donacija i od nje je došlo 1,4 milijuna eura. Računajući čak i bizarne političke stranke, u ovoj zemlji ima tek njih tridesetak – i jednostavno nije moguće da niti jedna nije dobila više od 50.000 eura. Ipak, ta tvrtka – makar je tek vjerojatno bila posrednik - nije navedena kao donator u niti jednoj stranci.

Jednostavni trikovi protiv postojećih njemačkih propisa

Ako se želi izbjeći objavljivanje, uobičajeno je da se političkim strankama ne uplaćuje jedan, nego čitav niz manjih iznosa. Prema istraživanju DW i usporedbom sa naknadnim revizijama financija stranaka, ispalo je da je čak 36 poduzeća, udruga ili pojedinaca tako uplaćivalo i veće iznose, ali da ipak nisu objavljeni kao donatori.

Tvrtke koje su uplatile taj iznos i koje smo zatražili stav su se pozvale na postojeći Zakon: one doista nisu učinile ništa protiv propisa. Ali Annete Sawatzki upozorava kako taj zakon ne samo da je nedovoljan, nego je i protivan Ustavu koji jasno propisuje kako političke stranke moraju objaviti svoje izvore novca.

„Trikova" ima još: dovoljno je da neka tvrtka i politička stranka dogovore neku protuuslugu za novac kojeg će stranka dobiti. Na papiru to može biti neka banalnost, ali onda to više nije „donator", nego „pokrovitelj" – koji se nigdje ne mora objaviti.

U Europi može biti i mnogo bolje

Sawatzki prije svega navodi Francusku i Veliku Britaniju kao države u kojima su novčani pokloni političkim strankama izuzetno oštro regulirani. U Francuskoj pravna lica uopće ne mogu davati donaciju, samo privatne osobe – a i one najviše 7.500 eura u jednoj godini. U Velikoj Britaniji stranke su dužne objaviti popis donacija svaka tri mjeseca, dok traje izborna kampanja čak i češće: „Svakog tjedna moraju i stranke i treće osobe, dakle na primjer agencije koje vode predizbornu kampanju objaviti sve donacije koje su veće od 1500 funti (oko 1700 eura). Tako je zajamčeno da i birači znaju tko plaća stranku za koju mogu glasovati", kaže Sawatzki.

Njemačka je daleko od takvih propisa. Tako će potrajati još najmanje dvije godine dok se ne sazna, tko je dao te milijune stranci AfD. Jer i političke stranke u Njemačkoj žive u gruboj realnosti gdje i novac znači osvajanje glasova: „Donacije strankama su odlučujuće kada je riječ o veličini neke izborne borbe. A to natjecanje u materijalu je sve veće prije svakog izbora i u svakom slučaju odlučuje o uspjehu neke stranke. A pogotovo kad je neka stranka na samom pragu: Sawatzki je uvjerena da AfD bez tog anonimnog novca ne bi uspio ući u pokrajinske parlamente na sjeveru Njemačke, a onda bi možda i ishod izbora za Bundestag bio drugačiji.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.