Odande Tito nikad nije otišao

Tito i Jugoslavija neizostavni su dio prošlosti, o čemu svjedoči i muzej II. zasjedanja Avnoja u Jajcu. Malo je bilo učenika u bivšoj Jugoslaviji koji nisu bili u tom muzeju, kojeg je osamdesetih godina znalo posjetiti i do 180.000 ljudi godišnje. 29. studenog 2008, na 65. obljetnicu zasjedanja AVNOJ-a (Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Jugoslavije), ovaj je muzej ponovno otvoren. Učenici na školskim izletima i turisti polako se vraćaju u "kraljevski i avnojski" grad. Tako Muzej II. zasjedanja AVNOJ-a u međuvremenu godišnje posjeti od 15 do 20 tisuća ljudi, kaže direktor muzeja Enes Milak. Među turistima najviše je Slovenaca.

Najviše Slovenaca

Trojica tih slovenskih turista su se tako 30 godina nakon smrti Josipa Broza Tita našli u ovom muzeju. Enes Milak im objašnjava što je od originalne postave iz 1943. ostalo u ovom, kako kaže, "hramu antifašizma".

Janez Rozman je posljednji put ovdje bio prije tridesetak godina dok je, kaže, s razredom išao putovima Druge proleterske brigade. "Nekako sam dirnut. Jer, volio sam taj sustav, bio sam omladinac. Nekako sam imao to u srcu. Tako da mi je vrlo drago da sam znao čovjeka koji je posjedovao veliku karizmu, veliko znanje i mogućnost skupiti naše bratske narode", prisjeća se Janez Rozman Tita i "bratstva i jedinstva", što se ne može izbjeći ako se posjeti ovaj muzej, među Jajčanima jednostavno nazvan Dom Avnoja.

Direktor muzeja objašnjava da su Slovenci najbrojniji jer "oni ovdje u muzeju traže onu atmosferu koja je vladala '43. Oni ovdje nalaze dio svoje tradicije".

Muzej II. zasjedanja AVNOJ-a je, u međuvremenu, jedino što još u Jajcu podsjeća na Josipa Broza Tita i stvaranje Jugoslavije. Poslije rata u Bosni i Hercegovini, devedesetih godina 20. stoljeća, međutim, ni muzeja više nije bilo u ovom gradu, prisjeća se Milak. "Ništa nismo našli u ovoj zgradi. A onda smo počeli prikupljati nešto po Jajcu, a nešto iz obližnjih gradova, tako da smo u ovoj sali sad prvo postavili tri fotelje koje smo našli ovdje u školi u jednom podrumu: Titovu fotelju i dvije pobočne fotelje".

"Dobili smo državu i Tito nam je proglašen za maršala!"

Te 1943. godine, kad je Tito u noći s 29. na 30. studenog sjedio u toj fotelji i stvarao novu državu, veoma dobro se sjeća Frano Franci Rajić. Njemu je tada bilo 15 godina. Bio je partizan i ponosni član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). "Svatko je znao da će se nešto dogoditi, ali nije se znalo što – i to nešto veliko. Nas je neke SKOJ-evce skupilo, i onda nas je s vojskom rasporedilo za osiguranje te zgrade. Kad se završilo oko tri sata, naišla je jedna grupa boraca. Pjeva se – omladina, borci, oni koji su bili u Domu. Što je - pitamo. Kažu, dobili smo državu i Tito nam je proglašen za maršala."

Za Francija Rajića je Tito i danas njegov vrhovni zapovjednik i heroj, iako je, kaže, svjestan da su u Drugom svjetskom ratu i partizani činili zločine: "Istina je da je najviše izginulo nevinih ljudi. Bilo je i naših pogrešaka. Što se mene osobno tiče, bez razlike tko je počinio zločin, koja vojska, koji ljudi, ja to strašno osuđujem."

"Bratstvo i jedinstvo je bilo stvarno"

Prisjećajući se svojih omladinskih dana i Tita, s osmijehom navodi da je Tito volio omladinu, "a omladina mu je uzvraćala". Stoga Franci Rajić ističe da mladi ne smiju zaboraviti Tita i "bratstvo i jedinstvo", koje je, uvjerava, bilo stvarno. "Ja sam radnik, i to industrijski radnik. Radio sam 14 godina na terenu. Nitko me nije pitao koje sam nacije i koje sam vjere. Nije bilo važno", kaže Franci Rajić.

No, da će se zaboraviti Tito i ono što se dogodilo u Jajcu, toga se Franci Rajić ne boji. Jer, iako je u posljednjem ratu Dom AVNOJ-a dijelom spaljen i a postava pokradena, turisti i učenici ponovno posjećuju ovaj muzej, koji je zablistao starim sjajem - kao u Titova vremena.

Autorica: Marina Martinović, Jajce

Odg. ur.: Snježana Kobešćak