Odluka u tužbi Hrvatske protiv Srbije
18. studenoga 2008Predsjednica sudskog vijeća Rosalyn Higgins danas objavljuje odluku koju je petnaestočlano vijeće donijelo nakon razmatranja prigovora Srbije na jurisdikciju Međunarodnog suda pravde. Te prigovore pravni zastupnici Beograda obrazložili su na raspravi u svibnju ove godine. Tada su i pravni zastupnici Hrvatske imali priliku predočiti stav Zagreba.
Šest puta odbačen prigovor Beograda
Najviši svjetski sud je do sada sedam puta odlučivao o svojoj nadležnosti. U sporu Bosna i Hercegovina protiv Savezne Republike Jugoslavije, odnosno Srbije, šest puta je odbacio prigovore Beograda i proglasio se nadležnim. U jednom slučaju ocijenio je da je nenadležan. Bilo je to u sporu koji je SRJ pokrenula protiv zemalja članica NATO, optuživši ih za "nelegalnu upotrebu sile" u bombardiranjima 1999. godine.
U raspravi u svibnju ove godine pravni zastupnici Beograda osporavali su nadležnost suda na isti način kao i u sporu sa Bosnom i Hercegovinom: da Srbija u vrijeme kad je Hrvatska podnijela tužbu nije bila članica UN a time ni potpisnica Statuta Međunarodnog suda pravde, pa ne može biti ni strana u sporu. Pošto je sud već jednom, u spora Bosna i Hercegovina protiv Srbije, odbacio osporavanje svoje nadležnosti, pravni zastupnici Zagreba su naglašavali da nema nikakvog opravdanja da u slučaju Hrvatske odluka bude drugačija.
U Hrvatskoj slično kao i u Bosni
Proglašavajući u februaru prošle godine Srbiju krivom što nije spriječila genocid u Srebrenici niti počinioce izručila Haškom tribunalu, Međunarodni sud pravde je izrekao najtežu presudu protiv jedne države u svojoj šezdesetogodišnjoj istoriji. Zato su predstavnici Zagreba ukazivali na "sličnosti genocida u Hrvatskoj i Bosni", i insistirali da se sud i sada proglasi nadležnim i otvori spor.
Prema tužbi Hrvatske iz 1999. godine, vojne, policijske i paravojne snage pod kontrolom Savezne Republike Jugoslavije počinile su genocid nad hrvatskih građanima u regionu Knina, Istočnoj i Zapadnoj Slavoniji i Dalmaciji. Posljedice napada i progona su 20 hiljada mrtvih, 55 hiljada ranjenih i razaranje 590 gradova i sela, 1.800 spomenika kulture i 450 katoličkih crkava.