Olupina kao upozorenje Europi

Bila je to subota, 18.4.2015. godine. 800 ljudi se na libijskoj obali ukrcalo na bezimeni drveni brod. Prethodno, da bi došli do Libije, iza sebe su imali dugo i opasno putovanje. Bili su to ljudi iz Etiopije, Bangladeša, Bjelokosne Obale, Eritreje, Gambije, Gvineje, Malija, Senegala, Somalije i Sudana. I sad je pred njima bilo još jedno opasno putovanje - u smjeru Italije. Svi oni, koji su se ukrcavali na brod, nadali su se boljem životu u Europi.

Krijumčari ljudima i njihovi pomagači požuruju ljude da se ukrcaju na stari ribarski brod. Svi oni su za putovanje morali platiti od 1.500 do 2.000 dolara. U dio broda, gdje se nalazi motor, ali i u dio koji je predviđen za utovar tereta „uguravali" su mlade muškarce, bilo ih je sve više i više, po pet ljudi na jedan kvadratni metar, tako da su jedva mogli i disati. Nakon toga vrata su zatvorena. Oni koji su smješteni na palubi broda, bili su u nešto boljem položaju. 

Putnici sa sobom nose telefonske brojeve i fotografije članova svojih obitelji. Jedan od njih ima sliku sveca, drugi je ponio komadić zemlje...netko Bibliju, neko Kuran. Mnogi su zašili putovnice i dokumente u odjeću. Više od trećine putnika na brodu su mladi, starosne dobi od 12 do 17 godina, među njima i dijete u jeans-hlačama i dresu nogometnog kluba Manchester United.

Samo 28 izbjeglica putnika koji su se ukrcali na taj brod, stigli su do Europe. Njih dvojicu, jednog Tunižanina i jednog Sirijca, talijansko je pravosuđe u Cataniji sada izvelo pred sud. Optužnica protiv njih glasi: višestruko ubojstvo iz nehata, dovođenje broda u stanje havarije i suučesništvo u organiziranju nedozvoljenog putovanja. Druge preživjele osobe su ih optužile da su krijumčari ljudima: Tunižanina kao kapetana broda a Sirijca kao pomagača. Što se dogodilo?

Očajnički povici zatvorenih

U noći između 18. i 19. travnja 2015. godine je brod pretovaren izbjeglicama na udaljenosti od 140 km od libijske obale poslao S.O.S. signal, koji je uhvatila talijanska obalna straža i alarmirala kapetana i posadu jednog trgovačkog broda koji je polovio u neposrednoj blizini - da pritekne u pomoć. Portugalski teretni brod King Jacob pristiže u pomoć. Očito dolazi do sudara brodova. Nakon što putnici u panici bježe na drugu stranu, brod se prevrće i počinje tonuti. Preživjeli kažu da nikad neće zaboraviti panični vrisak ljudi zatvorenih ispod palube broda. Na stotine ljudi povučeno je na dno mora, zajedno s brodom.

Carlotta Sami, glasnogovornica UNHCR-a za južnu Europu, opisuje za DW kako je mali broj preživjelih stigao na Siciliju. "Bilo je 3 sata ujutro, oni su bili strahovito blijedi i izmučeni, drhtali su nakon strahote koju su preživjeli."

Matteo Renzi: Cijeli svijet to treba vidjeti

Odmah nakon havarije broda održan je krizni susret ministara vanjskih i unutarnjih poslova EU-a, na kojem je usvojen akcijski plan od deset točaka na temu migracija. Nakon toga sazvan je i izvanredni samit Unije. EU želi suzbiti krijumčarenje ljudima i pojačati pomoć izbjeglicama i migrantima na otvorenom moru, koja je ekstremno „srezana" nakon okončavanja talijanske misije Mare Nostrum u jesen 2014.

Zahtjev da se izbjeglice po kvotama ravnomjerno i pravedno podijele po zemljama EU-a, nailazi na ogorčeni otpor. Talijanski (bivši) premijer Matteo Renzi najavljuje micanje olupine sa dna mora. "Želim da cijeli svijet vidi što se dogodilo", kaže on tada za RAI i dodaje: "Nije prihvatljivo da se neke vlade ponašaju po motu: "Daleko od očiju, daleko od srca".

Nakon ronilačkih provjera i višemjesečnih priprema olupina broda s posmrtnim ostacima žrtava izvađena je na površinu krajem lipnja 2016. godine s dubine od 370 metara.  Moglo se vidjeti kako iz nje izlazi voda i posmrtni ostaci ljudi. "Taj brod sadrži životne priče, lica, ljudske sudbine a ne samo broj mrtvih tijela", napisao je premijer Renzi na Facebooku. On je naložio da se izvade njihovi posmrtni ostaci, kako bi se "naša braća i sestre mogli sahraniti". Radi se o pravu na sjećanje i na to da se Europa upozori na to s kojim "vrijednostima zaista može računati ".

Olupina duga 23 metra prebačena je na Siciliju. Podignut je šator s rashladnim uređajima. Vatrogasci su radili dan i noć, kako bi posmrtne ostatke ljudi, izvadili iz strojarnice i prostora za utovar robe. Oni nisu mogli shvatiti kako je bilo moguće nagurati toliko ljudi na tako malom prostoru. Ljudi koji su obavljali taj posao dobili su psihološku pomoć.

Nazvati žrtve imenom

Specijalistica sudske medicine Cristina Cattaneo iz Milana vodi tim patologa. Mjesecima ona radi na tome da se posmrtni ostaci, komadi odjeće i osobni predmeti poput fotografija, pasoša i osobnih predmeta i uspomena vrate onima koji su ih nosili i koji treba biti pokopani. Oni uzimaju uzorke za analizu DNK i sve dokumentiraju. Mnogi mladi doktoranti su se dragovoljno prijavili za ovaj rad, koji psihički opterećuje. Žrtve, koje ostanu neidentificirane, dobiju svoj broj i tako se sahranjuju.

Empatija koja se budi u Briselu

9,5 milijuna eura je Italija investirala za vađenje broda i identifikaciju stradalih. Matteo Renzi nije želio da sve ostane na tome. Najavio je da će olupinu broda poslati u Bruxelles, kako bi u centrali EU-a bila izložena kao upozorenje.

To je izvrsna ideja, koju podržava i UNHCR, kaže Carlotta Sami u intervjuu za DW. Ona je vidjela olupinu na Siciliji i bila je duboko dirnuta. "Imala sam osjećaj da mogu osjetiti kako ti ljudi dišu. Jednostavno osjećate nade i patnju na stotine ljudi, koji su bili na tom brodu." Ona je dodala da se ne radi primarno o političkoj poruci koliko o tome da se razvije empatija za sudbinu tih nesretnika. Nakon ostavke Mattea Renzija ona se nada da će nova vlada dovršiti njegove planove. "Nije važno gdje se izlaže olupina, kaže Sami, važno je samo da je ljudi mogu vidjeti."

Glasnogovornica UNHCR-a upozorava da to nije jedini slučaj. Situacija se nije poboljšala. Na tisuće migranata i izbjeglica se u Egiptu i Libiji ukrcava na prepune brodove i neprikladne čamce.  Više od  4.700 ljudi utopilo se u Sredozemlju ove godine. To je znatno više nego cijele 2015. godine. I više od puke brojke, jer je svatko od njih - priča za sebe…