Opasan san o velikom carstvu

Christian Schwarz-Schilling u tekstu pod naslovom „Opasan san o velikom carstvu“ u listu „Süddeutsche Zeiting“, između ostalog, piše:

„Već godinama europski vodeći političari govore o dugogodišnjoj krizi na Kosovu i u Bosni i Hercegovini. Stvarnost u svakom slučaju izgleda drugačije: Nedostatak dobre volje ili ponekad besmislene izjave pojedinih političara o situaciji u tim zemljama nisu razlog za to zbog čega na Kosovu i u BiH nema napretka. Najveći problem je Srbija. Beograd se još uvijek nije oslobodio nacionalističke velikosrpske ideologije, koja je tijekom devedesetih dovela do najgoreg genocida u Europi nakon Drugog svjetskog rata, te do raspada bivše Jugoslavije. Ta ideologija i danas sprečava svaki napredak u ovim dvijema susjednim zemljama. S političkom upornošću, srbijanska vlada pazi da povijesno prevaziđena ideja o „velikoj Srbiji“ ne bude dovedena u pitanje. Onaj tko to ipak čini, taj se u Srbiji nalazi pod enormnim političkim pritiskom, što može dovesti i do ubojstva, što se i dogodilo bivšem hrabrom premijeru Zoranu Đinđiću, koji je bio uredno egzekutiran.

Politika kratkog daha

Međutim, postoje i drugi faktori koji su spriječili poboljšanje razvoja cijele regije, a to su dekoncentrirana i nekonzekventna politika Europe, politika kratkog daha. Europa ni do danas ne želi shvatiti koliko je sa svojom neprestanom popustljivošću u politici prema Srbiji doprinijela današnjoj katastrofalnoj situaciji na Kosovu, u Bosni i Hercegovini, pa i u samoj Srbiji.

Odluke, koje su nedavno donijela dva europska suda, sada bi Europljanima trebala otvoriti oči. Najprije se Međunarodni sud u Den Haagu jasno izjasnio o nezavisnosti Kosova, a zatim je sud u Londonu odbio zahtijev Srbije o izručenju Ejupa Ganića. Obrazloženje londonskog suca Timothya Workmana je pokazalo da je srbijanska strana, iza leđa suda, pokušala ostvariti „deal“ s Londonom i Sarajevom. Beograd bi naime povukao zahtjev za izručenjem Ganića, ako bi protiv njega bio pokrenut postupak pred sudom u Sarajevu, a bih. vlada prihvatila nepotpunu deklaraciju, koju je usvojila Skupština Srbije o masakru u Srebrenici, u kojoj se izbjegava riječ genocid. Taj pokušaj pokazuje koliko je zapravo srbijanska vlada u pravnom smislu podcijenila sud u Londonu. Političari u Beogradu, kao i premijer Republike Srpske Milorad Dodik se od tada natječu u svojim naporima da presude oba suda predstave kao dio velike antisrpske zavjere i pri tom jamče da nikada, pa možda ni tada, neće priznati nezavisnost Kosova. No, sve je jasnije da je prošlo vrijeme kada je Srbija kao „velika Srbija“ imala „nešto za reći“ na Kosovu i u BiH. Povijest je jednostavno otišla dalje.

Povratak Njemačke, kao konstruktivnog partnera, bi bio pozdravljen

Utoliko bi Europska unija sada morala napraviti svoju domaću zadaću i na Balkanu podržati one snage koje se zalažu za dugoročna rješenja koja imaju smisla i koje su spremne dati konstruktivni doprinos u cilju stabilizacije regije. Europa mora pomoći onima koji na Balkanu pokreću reforme. Nažalost, i Nijemci u tom smislu spadaju u one koji su do sada bili pasivni, ponekad čak i kočničari jednog takvog procesa. Odgovorni u Berlinu očito čekaju na poseban europski vlak u kojem su rezervirana mjesta za Njemačku kada je riječ o Balkanu. No, to se pokazuje kao pogrešna kalkulacija. U međuvremenu su neki drugi, posebno Turska, zauzeli ta mjesta. Međutim, povratak Njemačke, kao konstruktivnog partnera, bio bi pozdravljen“, piše, između ostalog, u listu „Süddeutsche Zeitung“ Christian Schwarz-Schilling.

Autor: sz / Senad Tanović

Odg. urednik: Željka Telišman