Opasno je biti homoseksualac u Poljskoj

Poljski pisac Jacek Dehnel je devedesetih pohađao srednju školu u Poljskoj – u njoj tada nije bilo deklariranih homoseksualaca. I sam Dehnel je skrivao svoju seksualnu orijentaciju. Prije nekoliko godina je obišao svoju bivšu školu, priča ovaj pisac za DW. „Vidio sam homoseksualne parove i svi su znali za njih."

Dehnel se prošle godine vjenčao sa svojim partnerom – u Londonu. U Poljskoj nema homoseksualnih brakova, pa ipak, smatra pisac, mnogo toga se poboljšalo. Podsjeća da ima homoseksualnih i transseksualnih zastupnika ili gradonačelnika.

Naš sugovornik pak na lokalnoj razini u Poljskoj još vidi puno agresije. „Lokalni političari proglašavaju s vremena na vrijeme dijelove poljske 'čistim od LGBT-populacije', kao što se nekada proglašavalo 'čistim od Židova'. To čak i najjače među nama jako pogađa", kaže on. Homoseksualce poziva da budu solidarni i da ne kriju što su.

Ovoga vikenda je Jacek Dehnel na posebno bolan način iskusio predrasude. Bio je nazočan Paradi ponosa u poljskom gradu Bialystoku. Nacionalisti i huligani su psovali i pljuvali po sudionicima parade, gađali ih pokvarenim jajima, kamenjem čak i bocama s mokraćom.

„Vidjeli smo kako desetak metara dalje batinaši napadaju ljude. Jedan visoki tip s crvenom fantomkom preko glave udarao je ljude oko sebe nogom, uključujući i tinejdžerice. Neki su pobjegli, drugi 'vitezovi' su došli srditih lica", napisao je Dehnel na Facebooku.

Tek kada je policija donekle smirila situaciju, mogao je održati govor: „Nisam ni govornik ni gay-aktivist, ni stari mudrac, ja sam samo pisac. I slučajno gay", rekao je.

Desničari siju mržnju

Za napade na homoseksualce ili transseksualce dio odgovornosti snose i desničarski političari. „Koriste predrasude birača kako bi im nabili strah od navodne prijetnje", kaže Michal Bilewicz, šef Centra za istraživanje predrasuda u Varšavi. Dodaje da su recimo 2017. godine kao velika prijetnja spominjani migranti, 2018. Židovi (u vrijeme rasprave o novom zakonu o Institutu nacionalnog sjećanja), a sad ponovo LGBT-zajednica.

„Pokazatelji homofobije u Poljskoj su jači nego u zapadnoj Europi i drugim zemljama istočne Europe – izuzevši Rusiju i zemlje Kavkaza", kaže Bilewicz za DW. „Tri četvrtine Poljaka kažu da ne poznaju ni jednog homoseksualca."

„Ali, kada ne postoje direktni kontakti koji omogućuju da se razbiju predrasude, dolazi do ovakvih problema. Političari onda kažu tko su neprijatelji – doseljenici, Židovi ili upravo pripadnici LGBT-populacije", dodaje ovaj istraživač.

Usprkos smjeni vlasti prije četiri godine i pobjedi tvrdo konzervativne stranke Pravo i pravda, poljsko društvo je postalo otvorenije, smatra pisac Jacek Dehnel. Citira anketu prema kojoj je 56 posto Poljaka za to da homoseksualci mogu registrirati partnerstvo, a 41 posto za istospolne brakove. „Prije deset godina bilo ih je svega 16 posto", prisjeća se Dehnel.

Čak i za Paradu ponosa u Bialystoku on nalazi nešto pozitivno, bez obzira na izgrede. „Nekada su u Poljskoj bila dva, tri takva marša. Ove godine ih je 25. Po prvi put se održavaju u Bialystoku i Lublinu, što je prije nekoliko godina bilo nezamislivo."

Posebno je važno, kaže Dehnel, što sve više mladih javno živi svoju homoseksualnost. Jer mladi pripadnici LGBT-zajednice mnogo češće razmišljaju o samoubojstvu nego heteroseksualni vršnjaci. „A znamo da to često i provedu u djelo", kaže pisac. Zato je bolje biti otvoren, rekao je on na paradi.

Poljska se, po njegovom mišljenju, nalazi na prekretnici. „Ili će doći do liberalizacije kao na također izrazito katoličkoj Malti, gdje je nakon smjene vlasti omogućeno sklapanje istospolnih brakova, ili će nastupiti katolički vjerski fundamentalizam po islamskom uzorku."