Opasnost od epidemije u grčkom izbjegličkom kampu
2. travnja 2020Prostorno rastojanje od drugog čovjeka može spasiti život. A to je za 20.000 izbjeglica u grčkom kampu Moria jednostavno nemoguće postići. Prvobitno je kamp zamišljen kao mjesto za 3.000 izbjeglica, ali od tada već četiri godine nekontrolirano raste. Ljudi žive stisnuti i u najvećoj bijedi. Najviše je Afganistanaca, ali su tu i Sirijci i ljudi iz zemalja južno od Sahare. Stotine ljudi dijele jedan zahod, a na tisuću njih postoji po jedan priključak za vodu. Teško da se može govoriti o čestom pranju ruku.
Zbog takvih nehigijenskih uvjeta nizozemski liječnici su predložili da se kamp evakuira, tvrdeći da bi se samo tako mogla izbjeći katastrofa. Toj inicijativi #SOSMoria priključilo se 5.000 liječnika iz cijele Europe.
Mnoge su već napale druge bolesti
Steven van der Vijver i Sanne van der Kooij su zajedno pokrenuli tu inicijativu. Oboje su donedavno liječili ljude u Moriji. Steven, koji inače radi kao liječnik u Amsterdamu, navikao je na teške okolnosti. On je između ostalog radio za Liječnike bez granica u Kongu. Ipak, uvjete u Grčkoj smatra ekstremnim. Izbijanje zaraze koronavirusom u kampu bi, po njemu, bilo stravično: „Čak 22.000 ljudi živi na nekoliko kvadratnih kilometara, svi bi se zarazili. Mnogi su već bolesni i oslabljen im je imunosni sustav. Umrijet će doslovce tisuće ljudi“, kaže on.
Nema mjera koje bi zaista zaštitile stanovnike Morije. Grčke vlasti su izolirale izbjeglički kamp da bi spriječile širenje virusa. Izbjeglice više ne smiju napustiti kamp. U samom kapu do sada nema registriranih slučajeva zaraze, ali među Grcima koji žive na otoku ima oboljelih. Steven kaže da su mnogi pacijenti u kampu zabrinuti. On smatra mogućim da bi izbjeglice, kad doznaju kakva im opasnost prijeti, mogle pobjeći iz kampa i raširiti se po cijelom otoku. A to bi povećalo rizik za domaće otočno stanovništvo.
Nikakva medicinska njega
Situacija u Moriji je bila dramatična davno prije širenja zaraze Europom, kaže Sanne van der Kooij, koja je zajedno s kolegom Stevenom pokrenula inicijativu #SOSMoria. Ona, kao i nekoliko njezinih kolega u kampu, najčešće nemaju opremu i sredstva za normalan rad s pacijentima. Sana smatra da je to krajnje frustrirajuće. Često se mogu posvetiti samo kritičnim slučajevima. Kaže da su vidjeli mnogo opekotina od vatre koju izbjeglice lože po kampovima. Ili ubodne rane od obračuna noževima.
Međutim, u Moriji je i mnogo slučajeva psihičkih oboljenja: „Ima djece koja su traumatizirana pa su prestala govoriti, žena koje se ne mogu brinuti o vlastitoj djeci, mladića koji su pokušali samoubojstvo", objašnjava Sanne. Ona je kao liječnica prisegnula da će spašavati ljudske živote pa sada smatra svojom dužnošću obratiti se i javnosti.
I članice Europske unije su obećale da će izbjeglice koje imaju pravo na azil rasporediti po zemljama članicama Unije: „Oni nisu održali riječ“, kaže ova liječnica iz Nizozemske.
Sustav zastrašivanja
Zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu Erik Marquardt godinama prati situaciju u Moriji. On kaže da je stanje u izbjegličkom kampu dio sustava. Loše humanitarno stanje se ne popravlja da druge izbjeglice ne bi krenule istim putem iz Turske. Marquardt kaže da pandemija ništa nije promijenila. Ljudi koji primjenjuju taktiku zastrašivanja lošim stanjem u kampovima moraju shvatiti da će time zaista omogućiti umiranje brojnih ljudi, ako tako nastave.
Ovaj političar iz Njemačke kaže da nema političke volje da se situacija riješi. Ali po njemu je vrijeme da se djeluje: „Može se spriječiti da se ovdje u najkraćem roku zaraze deseci tisuća ljudi."
Evakuacija kruzerima?
Marquardt je predložio da se upotrijebe kruzeri koji su zbog pandemije usidreni. Njima bi se oboljeli mogli transportirati ili staviti u karantenu. On je već uspostavio kontakt sa kompanijama koje su vlasnici brodova. Smatra da bi od njegove ideje mogla profitirati i turistička branša, koja će u turističkim destinacijama kao što je Grčka ovog ljeta biti suočena s problemima.
„Ljude bismo mogli smjestiti u iznajmljene hotele", kaže on i dodaje, „samo u Njemačkoj postoji 25.000 mjesta koja bi se mogla iskoristiti za brzi prijem izbjeglica ili beskućnika. Postoji široka paleta mogućnosti, samo bi ih trebalo iskoristiti“.
Mnogi vide Moriju kao simbol propale europske politike azila. Kamp je u podnožju brežuljka. Daščare i šatori sežu sve do okolnih maslinika. Sličnih kampova ima širom svijeta. U Mijanmaru, u sirijskoj pokrajini Idlibu ili u Pojasu Gaze, gdje ljudi žive u teškom siromaštvu. Steven van der Vijver ipak vidi bitnu razliku u odnosu na kamp Moria: „Ovo je europska zemlja. Mi smo stvorili ovu situaciju."