Opasnost vjerskog rata u Saudijskoj Arabiji

Tisuće ljudi su izašle na ulice kako bi prosvjedovale protiv terora i pokušaja da se u državi stvori vjerski razdor. „Takvi incidenti nas neće destabilizirati“, izjavio je princ Mohamed bin Najef, ministar unutarnjih poslova Saudijske Arabije. Time je izrazio brigu mnogih građana te zemlje da bi teroristi Islamske države (IS) ciljanim pobunama protiv šijitske zajednice mogli dovesti zemlju do ruba građanskog rata i tako ju destabilizirati.

Krajem svibnja (29.5.) jedan terorist je izveo samoubilački napad pred jednom šijitskom džamijom na istoku Saudijske Arabije. Auto-bomba je uz atentatora ubila još troje ljudi - među njima su bila dva šijitska dragovoljca koji su čuvali džamiju. Jedan od njih je bio student Abdul-Džalil Al-Arbaš. Došao je iz SAD-a na kratak odmor u svoju zemlju i odlučio za to vrijeme raditi kao dragovoljni stražar. Ovaj atentat je bio drugi napad na jednu šijitsku džamiju u samo tjedan dana. U prvom je jedan atentator u gradu Al-Kudaišu ubio najmanje 21 šijita. IS je preuzeo odgovornost za oba napada.

Vjerske i etničke podjele

Poslije toga je počela velika rasprava u koju su se uključili i mediji. Napad se ne smije pripisivati svim sunitima, napisao je list Al hajat: „Ljudi koji aktiviraju takve bombe nisu suniti, već zločinci. Svojim nedjelima su se udaljili od sunitske vjere.“ I list „Al šark al-avsat“ je oštro osudio zločin. „Ekstremisti pokušavaju unijeti razdor u narod. To čine naglašavanjem vjerskih ili etničkih razlika – koje vide kao razliku između dobra i zla.“ List dalje piše da je to teroristima donekle i uspjelo: „Takvo pravljenje razlika je dovelo do toga da građani svoj vjerski identitet doživljavaju važnijim od lojalnosti domovini.“ U članku se dodaje da to treba spriječiti i predlaže da se uvedu kazne za rasizam i vjersko sektaštvo.

Tri milijuna šijita čine oko deset posto stanovništva Saudijske Arabije. Većina njih živi na istoku zemlje, na obalama Perzijskog zaljeva, gdje se nalaze i najveće zalihe nafte u državi. Druga velika skupina živi na jugozapadu, na granici s Jemenom. Odnosi sunitskih i šijitskih građana Saudijske Arabije nisu uvijek idilični. Nakon što su 1979, u Iranu vjerske vođe preuzele vlast, i šijiti u Saudijskoj Arabiji su se više puta bunili protiv državnog vodstva. Tražili su veća prava na području kulture i bolju integraciju u društvo. U arapskoj revolucionarnoj godini 2011. ponovo su izašli na ulice. Ali, nije došlo do otvorene pobune kao u susjednom Bahreinu.

Uloga Irana

Saudijska Arabija sve češće optužuje Iran – najutjecajniju šijitsku zemlju u toj regiji – da pruža podršku prosvjedima saudijskih šijita. Zbog teških odnosa sa šijitskim susjedima i država je počela prilično grubo ophoditi sa svojim šijitskim građanima. „Previše često je Rijad legitimne prosvjede šijita proglašavao pobunama, koje je inscenirao Iran“, piše internetski magazin „Al-Monitor“ specijaliziran za politiku na Bliskom istoku. U listopadu 2014. Nimr Al-Nimr, najznačajniji šijitski propovjednik u Saudijskoj Arabiji, osuđen je na smrt. Vlasti su ga optužile za izazivanje pobune, mržnje i vandalizma, kao i za neposlušnost. Pri tome je on uvijek zagovarao nenasilni otpor. S druge strane, saudijski državni vrh ukazuje na konkretne slučajeve šijitskog terora u kraljevstvu. Tako je u lipnju 1996. u eksploziji bombe u jednoj stambenoj osmokatnici u gradu Kobaru ubijeno 19 američkih vojnika koji su tu živjeli. Ranjeno je oko 500 ljudi. Kasnije je jedan američki sud proglasio Iran i Saudijsku Arabiju odgovornim za napad.

U takvoj atmosferi, raste međusobno nepovjerenje. „Radikalna sunitska propaganda protiv Irana i šijita je u Saudijskoj Arabiji vrlo rasprostranjena i često ima blagoslov vodećih (sunitskih) klerikalaca“, piše Al-Monitor. A šijitski aktivisti optužuju sunite da su neposredno umiješani u teror. Teroristička organizacija IS je „stvorena u Saudijskoj Arabiji“, tvrdili su mnogi aktivisti na Twitteru poslije prvog napada (22. svibnja). Prosvjed zbog atentata nije usmjeren samo protiv džihadističkog terora. Bio je to i pokušaj da se nadvlada međusobno nepovjerenje između te dvije vjerske skupine. „Pomirenje se mora uspostaviti“, piše list Al hajat, „inače će ekstremizam zahvatiti najvažniji oslonac države: mlade“.