Open Doors: Napadi na izbjeglice - ako su kršćani

Ramin F. se osjeća progonjen i tu u Njemačkoj. On dolazi iz Irana gdje je prešao na kršćanstvo, za tamošnju državu neoprostiv "zločin". Sad kao izbjeglica živi u jednom domu na istoku pokrajine Brandenburga i kaže da je među 120 izbjeglica još osam kršćana kao što je on. "Kad su drugi saznali da sam kršćanin, počeli su mi raditi probleme", svjedoči.

Muslimanske izbjeglice su odbijali sudjelovati na tečaju njemačkog jezika jer nisu željeli biti u istoj prostoriji "s jednim nečistim". Krali su mu odjeću, čak i hranu. Izazivali su ga u želji da se upusti u tučnjavu, a kad legne u krevet, drugi namjerno dižu buku. Ukratko, živi u stalnom strahu i već ima psihičkih problema. Tvrdi da mu je čak počela ispadati kosa.

Kod ovakvih konkretnih svjedočanstava nadležne službe ne idu baš tako daleko da bi tvrdile kako Ramin F. govori neistinu, ali uvijek iznova se ustraje kako su to tek "usamljeni slučajevi". O tome se raspravljalo i na jednoj konferenciji u Berlinu gdje su i predstavnici obje velike crkve u Njemačkoj, katoličke i evangeličke, ustvrdili kako je takvo zlostavljanje kršćana "tek iznimka". Ipak, i neke crkvene organizacije tvrde kako ima još mnogo, možda na tisuće takvih slučajeva i kako tu i politika mora nešto učiniti.

"Treba prestati govoriti o 'usamljenim slučajevima'"

Njemačka humanitarna organizacija "Open Doors" je kršćanska organizacija bliska konzervativnim krugovima evangeličke crkve. Njezin čelnik Markus Rode tvrdi kako je stanje kritično i kako "moramo reći istinu". Rode optužuje i političare u Njemačkoj i crkvene institucije da u takvim osjetljivim pitanjima napada na kršćane od muslimana koji su i u prihvatilištima za izbjeglice u uvjerljivoj većini, opet radije okreću glavu i umanjuju problem.

Uz neke druge crkvene humanitarne organizacije poput katoličke "Crkve u nevolji", "Akcije za progonjene kršćane i nevoljnike" i Središnjeg vijeća pravoslavnih crkava u Njemačkoj, organizacija "Open Doors" zato zahtijeva da se otvoreno progovori o tom progonu i nasilju nad kršćanima u utočištima za izbjeglice. Kako je Rode izjavio, taj zahtjev počiva "na želji mnogih dragovoljnih pomagača koji se ne usuđuju govoriti, ali i na molbi policije kojoj je zabranjeno da o tome govori".

Ove humanitarne organizacije su preko mreže vlastitih djelatnika u čitavoj Njemačkoj pokušali otkriti slučajeve takvih zlostavljanja. Javila se 231 izbjeglica, prije svega iz Sirije, Iraka i Afganistana i mnogi od njih su s islama prešli na kršćanstvo. Tvrde kako su i u Njemačkoj izloženi i tjelesnom i psihičkom nasilju, uvredama i čak prijetnjama smrću. Zato pastor berlinske Slobodne crkve Gottfried Martens zahtijeva: "Treba prestati s tom paradigmom 'usamljenog slučaja'." Samo u njegovoj okolici Berlina i pokrajine Brandenburg tvrdi kako ima "na stotine slučajeva".

"Zaštitari i čak direktor prihvatilišta..."

Što je najgore, gotovo polovica ovih prijava odnosi se na slučajeve zlostavljanja počinjenih od pripadnika zaštitnih službi koje čuvaju prihvatilišta. Svojedobno je među tim osobljem doista bilo slučajeva rasizma i čak pripadnika neonacističkih organizacija - i tu su nadležni djelovali vrlo brzo i učinkovito i angažirala je mnoge osobe stranog podrijetla koji već žive u Njemačkoj.

Ali ovim humanitarnim organizacijama se čini - sad se otišlo u drugu krajnost: čuvari se biraju samo "po kriteriju poznavanja jezika i opsega bicepsa", kaže pastor Martens. Štoviše, njemu je poznat slučaj i gdje je direktor smještaja za izbjeglice, inače podrijetlom iz Afganistana, razderao primjerke Biblije i kršćanima odbio odrediti krevet gdje bi mogli spavati.

A ako izbjeglice strahuju reći što misle i što vjeruju jer se moraju bojati zaštitara, onda je to tek neizdrživa situacija. Markus Rode utoliko konstatira kako se tako, de facto i ovdje izbjeglicama uskraćuje pravo na slobodu vjere, makar je baš to bio razlog što su morali pobjeći iz svojih domovina.

Čelnik organizacije "Open Doors" je uvjeren kako je i ovaj zabilježeni 231 slučaj "tek vrh ledene sante". Na konferenciji se čulo i kako njemački mediji o takvim slučajevima - najradije niti ne javljaju. Prve vijesti o zlostavljanjima takve vrste su se u medijima pojavile u studenom 2015., a u veljači ove godine je upućena peticija glavnom tajniku njemačkih kršćanskih demokrata (CDU) Peteru Tauberu, izvještava Volker Baumann iz organizacije Akcija za progonjene kršćane. On je izvijestio i kako ih je političar CDU-a potakao da evidentiraju i dokumentiraju te slučajeve.

"Prihvaćamo ozbiljno ove optužbe"

Ove humanitarne organizacije zato predlažu da se sustavno poveća broj kršćana u pojedinim prihvatnim centrima, pastor Martens se čak zalaže za potpuno razdvojeni smještaj muslimanskih i ne-muslimanskih izbjeglica. Reakcije službenih krugova su kategorične: povjerenik kluba zastupnika kršćanskih demokrata za vjeru i vjerska pitanja Franz Josef Jung tvrdi kako se "ozbiljno prihvaćaju prigovori organizacije 'Open Doors'" i kako "izbjeglice ne smiju kod nas imati osjećaj da su izložene istom progonu kao i u njihovim domovinama".

Isto tako se obećava kako su "već na putu" promjene u načinu odabira čuvara i zaštitnog osoblja u prihvatilištima, a razmišlja se i o središnjem mjestu gdje bi iz svih pokrajina mogli biti sakupljeni izvještaji o slučajevima zlostavljanja kršćana. Zastupnik CDU-a Heribert Hirte podsjeća da žrtve takvih zlostavljanja nisu samo kršćani, nego i druge, ne samo vjerske manjine koje su bile progonjene i u svojim domovinama poput Alevita, ali bilo je i napada na homoseksualce i uopće, na mnoge žene ako su same dospjele u Njemačku. Ali Hirte se protivi nekakvim prihvatilištima podijeljenima po vjeri ili naciji, nego ustraje u tome da i u prihvatilištima mora vladati temeljno načelo slobode vjeroispovijedi i "svi koji nam dođu, to im se mora objasniti već od prvog dana".