Osveta, otrov i obavještajci

Polako postaje jasnije s kojom tvari je Sergej Skripal došao u dodir prije nego što je izgubio svijest. Britanske vlasti su otkrile tragove nervnog otrova i sada istražuju slučaj pod sumnjom da se radilo o pokušaju ubojstva. Najvažnije pitanje pritom: jesu li bivši obavještajac i njegova kćerka bili žrtve trovanja i to metodom koja nosi ruski „potpis"?

Njih dvoje su „ciljano otrovani", rekao je šef britanske antiterorističke policije Mark Rowley. Uz to se kasnije ispostavilo i da je i jedan policajac također u kritičnom stanju.

Sergej Skripal je odavao imena ruskih agenata britanskoj službi MI6 tijekom svoje karijere na mjestu časnika ruske vojne obavještajne službe. Zbog toga je u Rusiji osuđen na 13 godina zatvora. Međutim, oslobođen je prije odsluženja kazne u razmjeni zarobljenih obavještajaca i dobio je azil u Velikoj Britaniji. Moguće je i da je on bio cilj osvetničkog napada.

Čovjek na klupi u parku

Gledao je u nebo, pokretao ruke na neobičan način. Na njega se naslanjala mlada žena koja je izgledala kao da je bez svijesti. Tako su scenu opisali očevici koji su pronašli bivšeg agenta i njegovu kćerku Juliju na klupi u gradiću Salisbury na jugu Engleske.

Istražitelji su pretpostavili da su 66-godišnji Skripal i njegova kćerka otrovani. Njih dvoje se još uvijek nalazi „u kritičnom stanju".

„Ako je sve tako loše kao što izgleda, onda je to još jedan u nizu zločina koji možemo pripisati Rusiji", rekao je u utorak britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson.

Ako je to tako, zbog čega Skripal nije napadnut još dok je bio iza rešetaka u Rusiji? Ili je napad imao za cilj da zastraši druge agente koji bi mogli promijeniti stranu? Još uvijek nije izvjesno da je Skripal bio žrtva svojih nekadašnjih kolega. Ali, mnogi u Velikoj Britaniji sumnjaju baš u to, jer su sjećanja na slične slučajeve i dalje živa.

Smrtonosna šalica čaja

Bio to je samo jedan gutljaj zelenog čaja, bez šećera, prije hladan nego topao, koji je Aleksandra Litvinenka koštao života. Nekadašnji agent FSB-a je prebjegao u London 1999. pod okriljem MI6 i oštro je kritizirao Kremlj.

Litvinenko se 1. studenog 2006. susreo s bivšim kolegama obavještajcima, koji su mu ponudili čaj u baru jednog hotela. Tijekom noći Litvinenku je pozlilo, povraćao je, imao teškoća s disanjem. U bolnici se njegovo stanje nastavilo pogoršavati. Tek nakon njegove smrti tri tjedna kasnije, liječnici su ustanovili da je Litvinenko otrovan radioaktivnim polonijem 210.

Nakon istrage koja je trajala gotovo deset godina, britanski istražitelji su zaključili da je ruski predsjednik Vladimir Putin „vjerojatno osobno odobrio" ubojstvo svog kritičara. Međutim, nisu bili u stanju isporučiti čvrste dokaze.

Cigara s botoksom

U doba Hladnog rata, obavještajne službe i Istoka i Zapada eksperimentirale su s otrovom. Na jednom saslušanju pred američkim Senatom 1975., spomenut je pištolj CIA-e koji je navodno ispaljivao malu strelicu od zamrznutog otrova. Teoretičari zavjere na internetskim forumima iscrpno diskutiraju o tome jesu li takva oružja ikada upotrijebljena.

Jasno je i da su zapadne službe planirale ubojstva otrovom. U Washingtonu su ipak na listu za odstrel radije stavljali neprijateljske moćnike, a ne izdajnike u vlastitim redovima. Potencijalne mete bili su Patrice Lumumba iz Konga ili Rafael Trujillo u Dominikanskoj Republici.

Jedna cigara s nervnim otrovom – botoksom – bila je namijenjena Fidelu Castru. Kao i jedan milkshake od čokolade „obogaćen" otrovnom pilulom. Bilo je i mnogo drugih pokušaja – mašta američkih agenata nije poznavala granice kada se radilo o planovima za atentat na Castra, komunističkog diktatora koji je vladao pred nosom Sjedinjenih Država.

Ricin na vrhu kišobrana

Oružje kojim je navodno ubijen bugarski disident Georgij Markov 1978. podsjeća na pronalazak koji bi se mogao pojaviti u filmu o Jamesu Bondu. Markov, koji je prethodno prebjegao u London, osjetio je ubod u nogu na mostu Waterloo. Tri dana kasnije bio je mrtav.

Na vrhu kišobrana kojim je navodno uboden nalazila se kuglica s ricinom promjera dva milimetra. Još uvijek nije jasno tko se krio iza atentata. Ipak, sasvim je jasno da je tadašnjem komunističkom režimu u Bugarskoj Markov bio trn u oku.

Ubojstva uz pomoć otrova događala su se i na njemačkom tlu. Krajem 1950-tih, agent KGB-a Bogdan Stašinski ubio je dvoje ukrajinskih nacionalista koristeći poseban pištolj, tako što je na kratkoj udaljenosti ispuštao mlaz otrovnog cijanida u njihova lica. Kada je Stašinski kasnije prebjegao na Zapad, na početku mu nitko nije vjerovao. Njegova priča je previše podsjećala na jeftine špijunske trilere.

VX i rakete

Vraćamo se u sadašnjost: na aerodromu malezijske prijestolnice Kuala Lumpur u veljači 2017. je umro Kim Džong Nam, polubrat sjevernokorejskog diktatora Kim Džong Una. Dvije žene su ga navodno poprskale po licu nervnim otrovom VX, borbenim sredstvom koje napada nervni sustav i izaziva prekid disanja. Američki istražitelji su sada već sigurni da je ubojstvo izvedeno po nalogu iz Sjeverne Koreje. Kim Džong Nam je prethodno pao u nemilost svog polubrata.

Sjeverna Koreja nije jedina država koja ciljano ubija ljude bez suđenja. Među njima je i Rusija, ali i Sjedinjene Države i Izrael, zemlje koje likvidiraju osobe osumnjičene za terorizam. Ubijanje putem dronova ili raketa tipa zrak-zemlja nije tako diskretno kao atentat otrovnom pilulom – ali s druge strane i ne privlači previše pažnje.