Otkaz stanaru - zbog pušenja?

Prvo su im zabranili pušenje na radnim mjestima i u javnim ustanovama, pa u restoranima i kafićima. Je li na pomolu i zabrana pušenja među vlastita četiri zida? Upravo je to pitanje koje trenutno muči milijune pušača u Njemačkoj a razlog je jedna najnovija sudska presuda.

Vlasnica stana u kojem 75-godišnji Friedhelm Adolfs živi već više od četiri desetljeća dobila je sudsku parnicu u prvoj instanci suđenja pred Prvostupanjskim sudom u Düsseldorfu. Budući da su se drugi stanari u zgradi žalili na smrad cigareta na stepeništu, vlasnica stana je Adolfsu uručila otkaz.

Kako je pokazala presuda spomenutog suda – ona je na to imala i puno pravo. „Ukoliko pušačke navike nekog stanara ugrožavaju zdravlje i smetaju druge stanare u zgradi, to je dovoljan razlog za otkaz stana“, stoji u objašnjenju presude koja za sada još nije punopravna. Umirovljenik je najavio ulaganje žalbe naglasivši kako će se za svoje pravo i svoja četiri (iznajmljena) zida boriti do posljednjeg daha.

Iako su se njemački pušači odmah digli na noge vidjevši u ovom slučaju najnoviji primjer šikaniranja i oduzimanja „osnovnih ljudskih prava na slobodu“, njihovo je uzbuđenje ovoga puta ipak pretjerano. Naime, riječ je o jednom specijalnom, individulanom slučaju, a nikako o novom stupnju zabrana koja bi ovoga puta mogla voditi u apsolutnu zabranu pušenja čak i u vlastitim, odnosno, iznajmljenim stanovima i kućama. Što se zapravo dogodilo?

Promijenio navike provjetravanja stana?

Budući da se iz stana 75-godišnjeg Adolfsa uporno širio smrad nikotina, što je navodno smetalo druge stanare, vlasnica stana uručila mu je otkaz. Sam Adolfs pak navodi kako on u ovom stanu puši već četiri desetljeća i kako to do sada nikome nije smetalo. „Požalio se samo jedan novi stanar u zgradi. Ali on stanuje na petom katu. Ne razumijem kako on uopće može osjetiti smrad mojih cigareta. Razlog otkazu leži negdje drugdje. Mislim da vlasnica moj stan želi preinačiti u ured“, navodi trenutno najpopularniji penzioner u Njemačkoj.

Vlasnica zgrade pak tvrdi kako je Alfons promijenio svoje „navike provjetravanja stana“ u posljednje vrijeme te kako više nije podizao rolete i otvarao prozore, već stan vjetrio jednostavnim otvaranjem vratiju stana prema stubištu.

Budući da iz formalnih razloga (odvjetnica umirovljenika prekasno je predala zahtijev za preispitivanje dokaza), sud nije imao vremena provjeriti optužbe, odnosno činjenično stanje u zgradi, sudac je povjerovao vlasnici zgrade, a argumente umirovljenika označio nedovoljnim. On je naglasio kako „svaki stanar u osnovi u svom stanu smije pušiti toliko dugo dok dim ne smeta druge stanare“.

Iako presuda još nije pravovaljana, vlasnica stana ipak ima pravo od Adolfsa zatražiti da napusti stan. Ukoliko umirovljenik ipak do slijedeće instance suđenja želi ostati u stanu, on bi morao platiti sigurnosni polog u iznosu od 3.300 eura. Obzirom na ogromnu popularnost koju je već sada stekao među pušačima, Adolfs može očekivati financijsku pomoć svojih „obožavatelja“. Njemu su se naime već javili mnogobrojni pušači, ali i nepušači simpatizeri i obećali podršku, akciju sakupljanja novčanih sredstava kako za plaćenje spomenutog pologa, tako i za predstojeće sudske troškove.

Uskoro zabrana smijeha i roštilja?

Kako će se odvijati situacija u drugoj instanci, to će se naravno tek vidjeti. U svakom slučaju se već sada može reći da ukoliko se doista dokaže da umirovljenik već godinama nije provjetravao svoj stan otvarajući prozore, to bi doista mogao biti problem za koji bi onda morao snositi i posljedice.

Nitko ne bi tolerirao niti kada bi netko otpad, umjesto u kontejner ispred zgrade, godinama držao ispred vratiju stana. No, s druge strane, moralo bi se imati u vidu, kako kažu mnogi, da čak i pušači imaju svoja prava koja treba poštivati. Osim toga, ako se umirovljeniku doista zabrani pušenje u stanu  samo zato jer to „nekome smeta“, da se s pravom može postaviti pitanje – Što je slijedeće? Hoće li uskoro moći biti zabranjeno i glasno smijanje, pjevanje ili roštiljanje, samo zato jer to nekome smeta?

Što konkretno kaže njemački zakonodavac?

Što se zakonskih odredbi tiče po pitanju pušenja u privatnim stanovima i kućama, ovdje situacija izgleda ovako:

Stanari u osnovi smiju pušiti u stanovima u kojima žive i to koliko žele. Problem može nastati ukoliko je riječ o ekscesivnom pušenju, odnosno, tolikoj konzumaciji cigareta, cigara i tako dalje, da se zidovi stana više ne mogu renovirati na uobičajen način. Tada vlasnik stana ima od stanara tražiti odštetu.

Zabrana pušenja vrijedi međutim za sve zajedničke prostorije neke zgrade kao što je hodnik ili lift. Zanimljiva je situacija ukoliko netko puši na balkonu ili na terasi a to pak smeta drugim stanarima. U tom slučaju, oni koji se žale imaju pravo na smanjenje plaćanja stanarine, dok međutim, vlasnik stana nema nikakvo zakonsko pravo pušaču iz tog razloga uručiti otkaz. Ono što također mnogi ne znaju je da iako prilikom iznajmljivanja stana, mnogi vlasnici u oglasu traže samo nepušače ili čak s novim stanarom sklope ugovor koji pušenje isključuje – ova dodatna klauzula o nepušenju u slučaju sudskog spora nema nikakvu vrijednost.

Pušači kao osobe drugog reda?

Činjenica da su se pušači toliko uzrujali i uskomešali zbog slučaja umirovljenika Adolfsa zapravo nije niti najmanje čudna. Oni su već duže vremena, kako kaže većina njih, izloženi raznim zabranama koje su u međuvremenu postigle stupanj kojeg je zapravo teško još više pooštriti. Naime, osim uvođenja sve višeg poreza na duhan tijekom godina, u Njemačkoj kao i u drugim europskim zemljama vrijedi gotovo apsolutna zabrana pušenja na javnim mjestima.

Zakonska zabrana iz 2005. godine bila je pooštrena tri godine kasnije a u svibnju ove godine uvedena su dodatna ograničenja. Primjerice, u pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji koja najstrože provodi ove mjere, cigaretu više nije moguće zapaliti čak niti u posebnim klubovima za pušače. U potpunosti su ukinute mogućnosti pušenja u restoranima i kafićima – sada pušači moraju uvijek izaći na ulicu. U restoranima i drugim gastronomskim objektima moguće je zapaliti cigaretu ili cigaru samo ukoliko je riječ o takozvanim zatvorenim privatnim zabavama ili večerama.

Ove su zabrane uvedene kako bi se s jedne strane zaštitili nepušači, ali i kao pokušaj smanjenja broja pušača uopće. U Njemačkoj prema statistikama oko 24 posto stanovnika konzumira duhan i to svakodnevno. 2011. godine je oko 45.500 osoba preminulo od karcinoma pluća i bronhija.