Deutsche Waffen Libyen
3. rujna 2011Čini se da je točna tvrdnja kako je pravda ponekad spora, ali ipak dostižna. Još 4. ožujka je vjerojatno najpoznatiji njemački protivnik vojske i izvoza naoružanje Jürgen Grässlin u jednom priopćenju za medije upozorio na pojavu strojnica njemačkog proizvođača oružja Heckler & Koch u Libiji. Tadašnje priopćenje za tisak Ureda za informiranje o naoružanju iz Freiburga prošlo je u njemačkoj medijskoj javnosti gotovo nezapaženo.
Ali to se u međuvremenu promijenilo. S jedne strane je mirovnjak Grässling ovogodišnji dobitnik Mirovne nagrade grada Aachena. A s druge strane su i njemački mediji počeli postavljati pitanje: otkuda libijskim pobunjenicima u Tripoliju strojnice južnonjemačkog proizvođača oružja Heckler & Koch iz Oberndorfa. Naime nakon osvajanja su u libijski glavni grada uz pobunjenike došli i novinari koji su u svijet odaslali slike pljačkanja bivše Gaddafijeve rezidencije. I na tim su se slikama odjednom mogli vidjeti ustanici s novim strojnicama Hecklera & Kocha.
Netko laže
Kratko nakon toga je raniji UN-ov inspektor za kontrolu naoružanja i sadašnji zastupnik u njemačkom parlamentu iz Lijeve stranke Jan van Aken zatražio osnivanje posebnog parlamentarnog istražnog odbora posvećen tom pitanju. Vlada je naime opovrgla da ima bilo što s izvozom njemačkih strojnica u Libiji, pa van Aken konstatira: "Ili je Heckler&Koch ilegalno izvozio oružje bez dozvole. Ili su oni to izvezli nekoj trećoj zemlji koja je to dalje proslijedila Libiji. Ili njemačka vlada laže." Po Akenovom mišljenju, u cijelu bi se istragu trebalo uključiti i državno odvjetništvo.
Ono se u međuvremenu doista počelo zanimati za detalje cijele operacije - i to na temelju krivične prijave protiv nepoznatog počinioca koju je podnijela sama firma Heckler & Koch. Ovaj svjetski poznati proizvođač oružja iz Oberndorfa tvrdi naime da nikada strojnice G 36 nisu izvožene u Libiju, pa da se dakle radi o ilegalnoj preprodaji.
Tajni putevi preko trećih zemalja
Prodaja oružja je u Njemačkoj regulirana Zakonom o kontroli ratnog oružja. Dozvolu za izvoz izdaje Ministarstvo za gospodarstvo i tehnologiju, te dozvole međutiom nisu rijetkost: Njemačka je, prema podacima Instituta za istraživanje mira SIPRI, treći najveći izvoznik oružja u svijetu. Automatske puške koje su sada pronađene Libiji, potječu iz 2003. godine, ustvrdio je pacifist Jürgen Grässlin nakon proučavanja slika. On smatra kako je ovo oružje izvezeno ili preko firme Hekler i Koh ili preko nekog NATO-partnera.
Bogati kupci uvijek pronađu način da zaobiđu ograničenje izvoza, na primjer preko zemalja "Trećeg svijeta", potvrđuje stručnjak za naoružanje iz bonnskog Centra za konverziju Michael Ashkenazi. „Veliki problem je u kada isporučite oružje na nečiju adresu. Ako je politički sustav u toj zemlji korumpiran ili ako dođe do revolucije kao što je slučaj sa Libijom, onda se može desiti da jednostvano nestanu tisuće komada oružja." Ipak, ističe Aškenazi u razgovoru za Deutsche Welle, analizom njemu dostupnih slika i informacija on je došao do zaključka da se za sada ne može govoriti o većoj količini automatskih puški firme Heckler & Koch u Libiji.
Autor: Matthias von Hein / Zoran Arbutina
Odg. ur.: Željka Telišman