Otvoreni dom za zaljubljenike u ples

Grad na Rajni jedan je od rijetkih koji se s ponosom može pohvaliti Muzejom plesa, osnovanim 1997. godine u okviru Njemačkog arhiva plesa. Kao sjedište informacija, dokumentacije i istraživanja, Njemački arhiv plesa je institucija od nacionalnog značaja i dio je globalne mreže čiji je cilj očuvanje znanja o plesu.

Ples - dobra njemačka tradicija

Zasluge za osnivanje Arhiva pripadaju učitelju i plesaču Kurtu Petersu. Po završetku Drugog svjetskog rata, ovaj mladić se vratio iz zarobljeništva u Njemačku s jasnim ciljem: država treba imati muzej plesa. Pomalo neobično za poslijeratno vrijeme, u kojem su nužniji bili, na primjer, stanovi za izbjeglice i prognanike. No, Peters je mislio o ključnim činjenicama: ako želimo ponovo izgraditi Njemačku, moramo se prisjetiti njene dobre tradicije. Prije dolaska nacista na vlast u Njemačkoj je postojala avangarda-moderan, izražajan i slobodan ples. Peters je želio izgraditi arhiv plesa, po uzoru na onaj iz 30-ih godina u Berlinu, koji je nažalost uništen tokom Drugog svjetskog rata. Prvobitno je osnovao stručni časopis "Arhiv plesa".

"Možete pretpostaviti što se onda dogodilo. Kazališta su mu slala reklame i letke, kritičari su bili sretni jer ponovo imaju stručni časopis u kojem mogu pisati duže članke, za razliku od dnevnih novina, a fotografi su se radovali jer će netko kupovati njihove fotografije. Kurt Peters se na brojnim plesni priredbama, javnim raspravama i sjednicama sindikata zalagao za veća prava plesača i plesačica. Ljudi su prepoznali njegov trud i nudili mu određene predmete za arhiv. Tako je nastala privatna zbirka arhiva u Hamburgu. No, kada je 60-ih godina Köln postao 'grad plesa', Peters se odlučio preseliti u grad na Rajni", pojašnjava za DW Thomas Thorausch, zamjenik voditelja Njemačkog arhiva plesa.

Ali znate kakvi su vizionari: idealisti i sanjari. Peters jednostavno nije mislio na budućnost i nije uspio svoj arhiv "usidriti" na nekom sveučilištu, gradskoj knjižnici ili arhivu. Razmišljao je čak i o prodaji zbirke, no utjecajni ljudi u Kölnu su se tome usprotivili jer su znali da ovu unikatnost moraju sačuvati u svom gradu. Odlučeno je da banka Sparkasse Köln-Bonn otkupi zbirku, očuva ju, proširi i nadogradi. Tako je ostalo do danas. Arhiv plesa financiraju Zaklada kulture spomenute banke i Grad Köln. Peters je uvijek govorio da se blago Arhiva ne treba čuvati samo za sebe, već da Arhiv i Muzej moraju biti otvoreni i dostupni svima, kako bi se nešto učinilo za ples. "Zato nam je drago da smo ostvarili njegovu viziju", ističe Thorausch.

Raj za ljubitelje plesa

Muzej u Kölnu je pravi raj za ljubitelje plesa, jer sadrži najveću zbirku u Europi o povijesti plesa, s više od 400 predmeta, pisama, slika i skica umjetnika, pisaca, kritičara, koreografa i pedagoga. "Osim toga, imamo i vlastitu zbirku o plesu, više od 800 kostima, plakata... U našem arhivu je i više od 4.000 filmova o plesu", navodi zamjenik voditelja Njemačkog arhiva plesa. Arhiv i Muzej plesa otvoreni su kako za znanstvenike, tako i za sve zainteresirane osobe. Thorausch je zadovoljan posjećenošću uz konstataciju da zaposleni u ovoj instituciji aktivno rade na poboljšanju ponude Muzeja i Arhiva. "Organiziramo muzejsko-pedagoški program za djecu i mlade, te učionicu plesa gdje učenici mogu učiti o povijesti plesa, probati plesati klasični balet, ali i moderne plesove poput hip hopa. Često ugostimo i razne plesače i koreografe kako bi predstavili svoje projekte. Dakle, pokušavamo uvijek iznova dovesti ljude u Muzej i pružiti dom plesnom miljeu", pojašnjava on.

Jezik plesa ne poznaje granice

Thorausch citira jednu japansku balerinu: "Jezik plesa je beskrajan jer ljudske emocije odražava kroz pokret. On dopire do ljudi bez obzira na njihovu klasnu, nacionalnu i vjersku pripadnost, bez obzira na njihovo obrazovanje." Ples je internacionalna umjetnost, pa se ne može sa sigurnošću reći koji plesovi su najčešći u Njemačkoj. "Postoji mnogo narodnih plesova, a upravo je ljepota umjetnosti u tome što se zasniva na folklornim igrama, a ujedno je i međunarodna", kaže Thorausch.

U Muzeju postoji izložba o modi i plesu. "Ona uključuje plesove od valcera do hip hopa, sve se pleše u Njemačkoj. Arhiv je također fokusiran na umjetnički ples na pozornici, gdje plešu pravi umjetnici. Upravo u njemačkim gradovima kao što su Hamburg, Berlin, Düsseldorf, Stuttgart ili München postoji tradicija klasičnog baleta, ali i moderni ples kojim se bave na stotine grupa u našoj zemlji", pojašnjava Thorausch.

Suradnja s Goethe-Institutom

Arhiv i Muzej plesa suradnju s Goethe-Institutom temelje na potražnji za "plesom na licu mjesta". "Na poziv Goethe-Instituta prije nekoliko godina bio sam gost u Kairu jer je ondje postojalo zanimanje za suvremene plesove. Također su željeli izgraditi arhiv umjetnosti u arapskim zemljama. Boravio sam i u Krakovu gdje smo po 14. put predstavili program plesnog filma. Godinama stvaramo kontakte i trudimo se da na licu mjesta podržimo ljude koji su oduševljeni plesom ili arhivom", precizira Thorausch. Ističe da se upravo zahvaljujući takvim kontaktima Arhiv i Muzej nadograđuju, uz konstataciju da je Goethe-Institut odlično mjesto i prava adresa za inicijative iz određenih država. "Sa sobom nosimo blaga Njemačke, tako da na licu mjesta nastaju odlična suradnja i odlične ustanove", zaključuje zamjenik voditelja Njemačkog arhiva plesa.