Otvoreni sukob Njemačke i Turske

Voda do grla. Tako bi se najbolje moglo opisati trenutačno stanje njemačko-turskih odnosa. Teško je više i pratiti što si Berlin i Ankara međusobno predbacuju. Dvojici turskih ministara je zabranjeno u Njemačkoj na javnim nastupima vrbovati za predstojeći referendum koji bi predsjedniku Erdoganu trebao omogućiti potpunu vlast.

Jedan od njih, ministar pravosuđa Bozdag, se žali na nedostatak slobode govora u Njemačkoj. "Kakva je to demokracija?” pita se nitko drugi nego ministar pravosuđa zemlje u kojoj je posljednjih mjeseci tisuće kritičara režima završilo u zatvorima.

Odbijanje dijaloga i javne optužbe

Njemački ministar pravosuđa Heiko Maas pokušava stupiti u kontakt s razljućenim turskim kolegama ali bezuspješno. Istodobno se u njemačkim medijima pojavljuje jedno njegovo pismo u kojem upozorava na rasipanje pravne države u Turskoj. A predstavnici vlade u Berlinu upozoravaju na to da se ne bi trebali miješati slučajevi zabrana nastupa turskih ministara u Njemačkoj sa slučajem njemačkog novinara turskog porijekla Deniza Yücela koji je nedavno uhićen u Turskoj.

No upravo to se događa. Yücela turska strana zloupotrebljava kao neku vrstu taoca. Mediji su novinara njemačkog dnevnika „Die Welt" u petak ponovno opisali kao špijuna pa čak i kao teroristu. „Njemačka je poludjela", zaključuje turski dnevnik „Yeni Safrak". S druge strane njemački predsjednik na odlasku Joachim Gauck govori o jednom vjerski obojanom sustavu političkog vodstva kojeg Erdogan očigledno želi ustoličiti u Turskoj.

I sve su to vijesti unutar samo 24 sata njemačko-turske eskalacije. Inače je sve ono što se događalo u Turskoj posljednjih mjeseci (uhićenja kritičara režima, zahtjev Nijemcima da se i u Njemačkoj obračunavaju s protivnicima Erdogana itd.itd.) u Berlinu komentirano vrlo blago. Sve po logici: samo mirno, ne smijemo prekinuti kontakt. Jer nama je Turska potrebna kao NATO partner, kao partner EU-a u izbjegličkoj politici i kao zemlja iz koje dolazi najbrojnija useljenička skupina u Njemačkoj. 

Njemačka više ne može sjediti prekriženih ruku

No sada se odjednom ton promijenio. Izgleda da Erdogan, kako bi svoj referendum učinio uspješnim, posebnu pozornost posvećuje grupi od oko 1,5 milijuna turskih birača koji žive u Njemačkoj. Ispitivanja javnog mnijenja u Turskoj predviđaju tijesan ishod referenduma pa je stoga svaki glas u Njemačkoj važan. U Njemačkoj istodobno raste odlučnost da se ovom ponašanju stane na kraj. To se posebice odnosi na planove samog Erdogana da krajem ovog ili početkom sljedećeg mjeseca nastupi na jednom skupu u Njemačkoj. Lokalni političari kao i predstavnici važnijih političkih stranaka se otvoreno suprotstavljaju tomu da se Njemačka koristi kao pozornica za daljnji korak u procesu klizanja Turske u autokratski sustav.

Međutim, pravno je borba protiv ove tendencije vrlo komplicirana. Sloboda javnog okupljanja u Njemačkoj ima veliku težinu. Zabrane skupova s nastupima turskih političara u gradovima Gaggenauu i Kölnu su obrazloženi brigom za sigurnosti. No problem time ostaje na razini lokalnih političara. Sada je na kancelarki red da odašilje nedvosmislen signal i jasno da do znanja da nije poželjno da Erdogan nastupi u Njemačkoj na ovakvom jednom predizbornom skupu. Jasne i nedvosmislene poruke su jedino što Ankara trenutno razumije. No pitanje je razumije li tursko vodstvo trenutno i poruke koje nisu umotane u indirektni diplomatski rječnik.