Pas i nosorog kao najbolji prijatelji

Ilegalni lov na nosoroge u Južnoafričkoj Republici uzima sve više maha. Samo ove godine je ubijeno više od 515 ovih životinja, što je najveća brojka ikad. Kriminalne bande love i ubijaju nosoroge budući da je njihov rog na crnom tržištu trenutno vrjedniji od samog zlata. U zemljama kao što su Kina i Vijetnam rogovi nosoroga vrijede kao lijek protiv karcinoma, gripe i povećavaju potenciju kod muškaraca. Južnoafrički rezervati sada uvode pooštrene mjere nadzora, kako iz zraka tako i na tlu. Pojačane su straže i patrole kojima pomažu i posebno za ovu djelatnost dresirani psi. Očigledno s velikim uspjehom.

Psi u "pancirkama"

„Mi radimo s dvije rase. Jedna od njih su vajmarski ptičari koji su nenadmašni u pronalaženju ozlijeđenih životinja, tragova krvi. Oni pronalaze rogove ubijenih nosoroga koje su krijumčari sakrili na neko vrijeme prije nego ih odnesu dalje. Druga rasa su belgijski ovčari. Oni su specijalizirani za pronalaženje ljudskih tragova, oružja i zamki. Osim toga, zbog izuzetnog sluha i njuha, oni i nas pravovremeno upozoravaju na opasnosti“, kaže Mark Broodryck, šef rezervata Singita Sabi Sand.

A ovih opasnosti ima bezbrojno mnogo; od prirodnih neprijatelja čovjeka kao što su lavovi i otrovne zmije, ovdje vrebaju i teško naoružane bande ilegalnih lovaca. One su od svih ilegalnih „kolega“ diljem svijeta najbolje opremljene te svakog dana uspiju ustrijeliti više od dva nosoroga. „Ovo više nije kriza nego pravi rat. I mi smo na njihovoj meti. Samo prošle godine ubijen je 41 stražar koji se nalazio u patroli. Stoga ne nosimo samo mi zaštitne prsluke već i psi“, kaže Broodryck.

Skupa dresura

Psi su osim toga itekako vrijedni. Dresura samo jednog od njih stoji više od 6.000 eura. Ona je naime još sveuobuhvatnija od dresure koju prolaze policijski psi. U prirodi naime postoje milijuni raznih mirisa i zvukova, pa psi moraju biti još bolje naučeni koncentrirati se samo na jedan od njih i pratiti taj trag. „Kada recimo prate trag jednog nosoroga može biti da im u jednom trenutku trag pripriječi miris nekog drugog nosoroga. Miris tih životinja je jako sličan. No, naši psi primjećuju čak i najsitnije razlike“, kaže on. Isto tako, psima je potpuno svejedno „rade“ li danju ili noću.

„Osim toga mnogi ljudi u selima koja obilazimo i iz kojih dolaze mnogi ilegalni lovci, se užasno boje pasa. Samim time naše patrole ih zastrašuju pa i ne čudi da imamo toliko uspjeha. Naime, otkako radimo s psima, oko godinu dana, od tada se broj ubijenih nosoroga smanjio. Naš uspjeh se u međuvremenu pročuo i u drugim rezervatima“, kaže Broodryck i dodaje kako on svoj posao više ne može zamisliti bez svojih pasa.