Patrijarh Irinej: novi vjetrovi, ali oprezno
23. siječnja 2010Izbor Irineja za novog patrijarha Srpske-pravoslavne crkve signalizira da se ona oprezno okreće reformskom putu, ukratko se mogu sažeti komentari njemačkih medija na izbor vrhovnog poglavara srpske vjerske zajednice. "Hvala bogu" da nije izabran neki od episkopa iz velike dogmatsko-nacionalističke frakcije, moglo se pročitati u brojnim reagiranjima nakon izbora. Irinej je navodno "diplomat" koji se zalaže za liberalizaciju ove crkve, ali svejedno - malim koracima.
Značajan korak u tom smjeru Irinej je napravio već nekoliko dana prije no što je izabran, kad je pozdravio mogućnost da papa Benedikt XVI. doputuje u Srbiju. Dosad katolici i nisu bili baš doživljavani kao "braća po vjeri", već prije kao "živi đavo". Katoličkoj se crkvi još i danas predbacuje da je podržavala masovna ubojstva Srba koja su počinili hrvatski fašisti u Drugom svjetskom ratu. Sada kao da se naznačuje želja za popuštanjem napetosti.
Pravoslavlje kao državna crkva
Dosad je pravoslavlje kao vrsta državne crkve bilo usko povezano s politikom. Oko 90 posto od 7,5 milijuna stanovnika su pripadnici srpske-pravoslavne crkve. Crkva je često državi pružala "povijesne" i "ideološke" temelje za njenu dnevnu politiku. To je prije svega vrijedilo za tzv. "veliku Srbiju" tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji. Nije bila rijetkost da su pravoslavni svećenici uoči odlaska u akciju blagoslivljali naoružane divlje dobrovoljačke jedinice.
Novi je patrijarh, po mišljenju gotovo svih stručnjaka, jedan od rijetkih koji uopće nije bio povezan s politkom. Je li on unatoč svojim prilično konzervativnim religioznim stajalištima u stanju dovesti u red vruće nacionalističke glave u svojim redovima, ili ih čak zbog njihova djelovanja tijekom rata pozvati na red, veliko je pitanje. Jer srpski patrijarh nema tako dominantan položaj kao papa, već funkcionira kao "prvi među jednakima".
Prijelazno rješenje?
U svakom slučaju, "kompromisni kandidat" Irinej je zbog svojih poznih godina tek prijelazno rješenje. Tek neki mlađi nasljednik mogao bi pravoslavnu crkvu nepovratno usmjeriti u novom pravcu. Jer danas u njoj još uvelike dominiraju konzervativne snage. Često nastupaju protiv puta Srbije prema EU-u, osuđuju to što zemlje prihvaća zapadne vrijednosti i zajedno s puno većom Ruskom pravoslavnom crkvom strema se ka "pravim" crkvenim vrijednostima.
No u njih oni najtvrđi očito ne ubrajaju svoj luksuzni život. Sami su episkopi na ovaj izbor patrijarha stizali u svojim velikim limuzinama. A mnogi od njih, unatoč siromaštvu koje vlada među stanovništvom, rado javnosti pokazuju svoj skup i ugodan život. Poput Artemija na Kosovu ili episkopa Vasilija, čiji su dvorac u BiH stanovnici, osiromašeni vjernici prozvali "srpskim Versaillesom".
Autor: sk/dpa
Od. ur.: Marijana Ljubičić