"Pilot putničkog zrakoplova nema šanse izbjeći raketni napad"

DW: U Ukrajini se srušio putnički zrakoplov, možda zato što je oboren. Letio je na 10.000 metara nadmorske visine, što je sasvim normalno za putničke zrakoplove. Kako ocjenjujete mogućnost da se zrakoplov obori na takvoj visini?

Heinrich Großbongardt : To je vrlo neobično. Pobunjeničke organizacije ili gerilci imaju protuavionske rakete koje se lansiraju s ramena, ali su one relativno malog kalibra. To su na primjer Stinger rakete, koje dosegnu maksimalnu visinu od 3.000 do 4.000 metara. Za visinu od 10.000 metara potrebne su neke druge stvari koje pobunjeničke organizacije do sada nisu imale.

DW: Iznad istočne Ukrajine je u posljednjih nekoliko tjedana oboreno više zrakoplova. Unatoč tome, putnički avioni su i dalje nadlijetali to područje. Je li velika nadmorska visina smatrana dovoljnom sigurnosnom mjerom?

Großbongardt: Prema dosadašnjem iskustvu je to smatrano sigurnim. Ukrajinski vojni zrakoplovi koji su oboreni letjeli su mnogo niže. Civilni zračni promet nad Ukrajinom je sve vrijeme funkcionirao bez ometanja. Veliki izvoznici oružja – Amerikanci ili Rusi – do sada su itekako vodili računa o tome da pobunjeničkim organizacijama ne daju rakete koje bi mogle ugroziti komercijalne zrakoplove. Ako su avion oborili pobunjenici, onda se mora pažljivo razmotriti kako su došli u posjed takvog oružja.

DW: Neke američke zrakoplovne tvrtke očito još od travnja ne lete iznad istočne Ukrajine. Nije li nemar drugih aviokompanija što su tamo i dalje letjele?

Großbongardt: Ne, ne može se reći da je to bio nemar. Možda su američke službe za sigurnost leta izdale neki poseban nalog. Ali za Europu je zadužena Europska služba za sigurnost koja se može osloniti na dugogodišnje iskustvo. Do sada je na komercijalne zrakoplove na velikim visinama pucala samo vojska. Sjetimo se: osamdesetih je to bio korejski zrakoplov 007 ili Airbus A300 iznad Perzijskog zaljeva, kojeg je oborila američke fregata. Vojske imaju takvo oružje. Do sada ga nisu imale pobunjeničke organizacije.

DW: Kakve su šanse da pilot u putničkom zrakoplovu primjeti raketni napad?

Großbongardt: Nema nikakve šanse. Uređaji upozorenja protiv raketnih napada postoje samo u vojnim zrakoplovima i onima koji prevoze potencijalno ugrožene osobe poput šefova država. Komercijalni zrakoplovi nemaju takav sustav.

DW: Jesu li rakete toliko brze da je svaki pokušaj reakcije uzaludan?

Großbongardt: Da, to bi bilo uzaludno. Komercijalni zrakoplovi su jednostavno relativno spori.

DW: Obučavaju li se piloti za slučaj takvih napada?

Großbongardt: Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. o tome se dosta raspravljalo. Problem je kada se leti prema posebno ugroženim zračnim lukama kao što Kabul ili Bagdad, na kojima je već bilo incidenata. Tamo se zasigurno primjenjuju posebni postupci prilikom polijetanja i slijetanja kako bi se umanjio rizik.