„Pizza-Connection“ iz Bundestaga
14. siječnja 2021
Politika – to su biografije. Političke karijere imaju vrhunce i padove. Već više od deset mjeseci znamo da tri političara žele postati predsjednici najvažnije vladajuće strane u Njemačkoj, Kršćansko-demokratske unije (CDU). Armin Laschet (59), Friedrich Merz (65), Norbert Röttgen (55) – tri muškarca, tri pravnika, tri katolika, tri političara iz Sjeverne Rajne-Vestfalije (NRW).
U Bundestag su njih trojica ušla istovremeno, u listopadu 1994. Röttgen je tada imao 29 godina, Laschet 33, Merz 39. Sva trojica su studirali u Bonnu, ali ne u isto vrijeme. Merz je između 1989. i 1994. bio član Europskog parlamenta i u Bundestag je ušao s određenim (zastupničkim) iskustvom.
Jako godište
Oni su nakon ulaska u Bundestag bili trojica od ukupno 64 novih zastupnica i zastupnika CDU-a. Bilo je to neobično jako godište, brojni od tih političara kasnije su postali savezni ministri, državni tajnici, glavni tajnici CDU-a. Među njima su bili i aktualni savezni ministar gospodarstva Peter Altmaier (Wirtschaft) odnosno Gerd Müller (razvojna pomoć). U ranijim kabinetima Angele Merkel bilo ih je još četvero.
Političari koji su sredinom 90-ih započeli zastupničku karijeru u Bundestagu, morali su se tek naviknuti na rituale parlamentarnog života. Većinu vremena su mnogi zastupnici tada provodili u svojim izbornim okruzima, u Bonn su putovali samo tijekom plenarnih sjednica Bundestaga.
Mjesec dana nakon izbora za Bundestag, 15.11.1994., tri nova zastupnika CDU-a su bili članovi koalicije Unije i FDP-a (Liberalne stranke), koja je imala tijesnu većinu u parlamentu i koja je izabrala Helmuta Kohla za kancelara. Bio je to njegov peti mandat. Mala zanimljivost: upravo na izboru novog starog kancelara ime „Friedrich Merz" se našlo odmah iza imena stanovite „Angele Merkel".
Iskoristili su svoju šansu
Laschet, Merz i Röttgen su počeli kao nepoznati zastupnici. Ali to se brzo promijenilo. Veterani Bundestaga se danas sjećaju kako su im njih trojica upali u oko već tijekom njihovih nastupa u plenarnoj dvorani. Oni nisu čitali govore s papira, bili su sigurni, poznavali su materiju, od početka su dozvoljavali spontana pitanja ostalih zastupnika.
Merz, s obzirom na to da je veći imao parlamentarno iskustvo, početkom 1995. je već dva puta iskoristio priliku da u okviru aktualnog sata postavi pitanje. Kada je 16.2.1995. tijekom jedne debate o europskim temama prvi put u Bundestagu održao govor, odmah na početku je socijaldemokratima predbacio da su „napustili konsenzus velikih stranaka” u Njemačkoj, te se založio za „zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku” Europske unije.
Röttgenov nastup "vrlo živahan"
Samo dan kasnije svoj prvi govor je održao i (deset godina mlađi) zastupnik Röttgen. Nakon što je okončao svoj nastup, dopredsjednik Bundestaga Burkhard Hirsch (FDP) "srdačno" mu je čestitao na govoru, i dodao kako je bio „vrlo živahan". U Klubu zastupnika Unije svi su naslućivali da je u „igri” od tada i jedan vrlo talentiran govornik.
Puno godina kasnije, kada je tijekom debata u Bundestagu „branio” kancelarku Angelu Merkel, nazivali su ga "Muttis Liebling" („Muttijev ljubimac”, Mutti je tada bio nadimak za Angelu Merkel, neki ga i danas koriste, nap. red.). Tako je bilo sve do 2012. A onda je Röttgen pao u nemilost Angele Merkel – zbog svađe oko poraza na izborima u NRW-u.
Merz je na početku karijere u Bundestagu u prvom polugodištu održao već četiri govora, a Röttgen tri. To je za tadašnje (a i današnje) prilike neobično puno za nova lica u parlamentu. Razlog su bile teme kojima su se bavili – oni su u fokusu imali Europu (odnosno EU) i gospodarstvo (Merz), odnosno pravnu i unutarnju politiku (Röttgen), sve navedeno su ključne političke teme u parlamentu. Laschet, na kojeg je dosta utjecao crkveni odgoj, na samom početku rada u Bundestagu se posvetio politici razvojne pomoći, tema o kojoj se ne debatira baš često. U rujnu 1995. je i apsolvirao svoj prvi govor.
Ali svejedno je bio prvi od navedene trojice čije se ime pojavljuje u službenim protokolima Bundestaga – već sredinom prosinca 1994. U parlamentu se debatiralo o obiteljskoj politici, SPD-ova zastupnica Edith Niehuis zahtijevale je utemeljenje „ministarstva budućnosti" koje bi se bavilo obiteljskim temama. U zapisniku stoji: „Aplauz SPD-ovih zastupnika te zastupnika Armina Lascheta [CDU/ CSU]". To je bilo neobično – mladi zastupnici moraju tek naučiti da se političkom protivniku ne aplaudira, pa ni onda kad je u pravu.
Mladi i ambiciozni
Iza kulisa parlamenta, mlađi zastupnici Laschet i Röttgen na jednoj, te nešto stariji Merz na drugoj strani razvijali su se u različitim smjerovima. Nijedan od njih nije imao šansu napredovati u Klubu zastupnika Unije, pogotovo ne u tim posljednjim godinama Kohlovog mandata, koje je obilježila stagnacija. Ali Laschet i Röttgen su, s istomišljenicima, vrlo brzo pokrenuli inicijativu za modernizaciju Unije. Na jednoj strani su tako formirali kružok s ciljem reforme prava na stjecanje njemačkog državljanstva koje bi otvorilo mogućnost doseljavanja, čime su razljutili starije konzervativce u svojoj frakciji. A mladi CDU-ovci su počeli „očijukati" s ključnim članovima Zelenih, redovito su se sastajali i debatirali o budućnosti zemlje – taj je kružok nazvan „Pizza-Connection". U njemu su bili aktivni i Röttgen i Laschet.
Njih dvojica su imali i podršku, i to važnu – u liku i djelu Petera Hintzea. On je Bundestag ušao 1990. „Majstor umrežavanja”, kako se nazivalo Hintzea, uključio ih je u rad takozvane „mlade skupine” u Klubu zastupnika Unije. Oni su bili odani kancelaru Kohlu, ali istovremeno i pomalo pobunjenički raspoloženi, povremeno bi navratili kod Helmuta Kohla na večeru i na duge, duge diskusije. Ponekad bi se znalo pričati o inozemnim putovanjima saveznog kancelara, uključujući prijem kod američkog predsjednika Billa Clintona u Bijeloj kući ili o posjetu Kremlja.