1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Pokop u dizajnerskom kovčegu

1. studenoga 2010

Studeni je u Njemačkoj pun blagdana koji potiču na razmišljanje o smrti. I o posljednjem ispraćaju mrtvih. Obzirom na pogrebnu kulturu uočava se trend prema individualnom mrtvačkom kovčegu.

https://p.dw.com/p/PvVV
Dizajnerski lijesoviFoto: dpa

Mrtvački kovčezi su obično teški i obojani tamno. Ali, tko želi, svoje najmilije može pokopati i u šarenim lijesovima. Andreas Emde iz Münchena je foto-umjetnik i dizajner mrtvačkih kovčega. Obične kovčege od borovine on presvlači šarenim foto-tapetama. Od ružičaste orhideje do bijele ruže – mašti nema granica. Emde koristi „cvjetne motive, pejzaže, omiljena mjesta pokojnika, otoke, zalaske sunca“, ukratko ono u čemu je pokojnik uživao za života.

Raznobojni lijesovi s cvjetnim motivima i u duginim bojama
Lijesovi tvrtke "Gay - and friends Bestattungen" iz FrankfurtaFoto: picture-alliance / dpa

Emde svojim foto-motivima na lijesovima želi „smrti dati malo života“. A to bi trebalo sprovode ispuniti nadom. Na ideju s dizajnerskim mrtvačkim kovčezima došao je na jednom sprovodu na kojem je pokojnik bio u smeđem hrastovom kovčegu. „Pokojnik koji je spašen, koji ide u raj, trebao bi zapravo biti posebno istaknut pod svjetlom reflektora“, kaže Emde.

Rodbini lakši rastanak

Šareni mrtvački kovčezi nekome mogu izgledati kao kič, drugome bez pijeteta. Ali, ukrašavanje lijesova ima dugu tradiciju – i dublji smisao. Rodbina ima osjećaj da je pokojniku učinila posljednju uslugu. To olakšava rastanak, kaže Claudia Neumayer, koja je svoju majku pokopala u lijesu s motivima cvijeća koji je dizajnirao Andreas Emde: „Mrtvački sanduk je odigrao važnu emocionalnu ulogu, čovjek se može bolje oprostiti nego da je to bio neki drugačiji lijes“, kaže ona.

Lijes u obliku Mercedesa
Lijes u obliku MercedesaFoto: AP

U Njemačkoj je sve više pokopa u neobičnim mrtvačkim sanducima. Sve više ljudi pokop želi individualno oblikovati. Teologinja Inken Mädler u tomu vidi protutežu trendu koji ona naziva oduzimanjem čari smrti. Od industrijalizacije krajem 19. stoljeća bolest i smrt sve više su gurani na rub društva, kaže ona. Od kraja 19. stoljeća sve više se pokojnike smješta u mrtvačnice, grade se prvi krematoriji. „Smrt je potisnuta iz života na rubove gradova“, kaže teologinja Mädler.

„Više se ne bojim smrti“

Individualni pogreb u dizajnerskom lijesu prihvatljiv je i s ekološkoga gledišta. Andreas Emde koristi isključivo boje koje nisu otrovne, a tapete su od lanene tkanine. Za svoj pogreb Emde još nije odabrao foto-motiv. Ali njegova majka je. „Moja majka koja je kao prva izabrala lijes sa cvjetnim motivom rekla je: 'Otkad znam kako ću biti pokopana, više se ne bojim smrti.“

Autor: Antje Dechert / Anto Janković

Odg. ur.: S. Kobešćak