Pomoć ženama žrtava Srebrenice

Organizacija "Vive Žene" iz Tuzle i danas pomaže ženama Bosne i Hercegovine koji su u ratu izgubile svoje najmilije. Naravno da tako njihovu pomoć treba i mnogo žena koji su prošli kroz golgotu nakon što su 1995. u genocidu u Srebrenici izgubile svoje muževe i sinove.

Terapeutica Aida Mustačević-Cipurković kaže kako mnoge te žene iz Srebrenice dugi niz godina ništa nisu znale o sudbini njihovih članova obitelji.

"Neke žene su počinile samoubojstvo jer je breme koje su morale nositi bilo preteško. One koje su preživjele su sve do danas teško traumatizirane", kaže Mustačević-Cipurković.

Morala iza sebe ostaviti muža u Srebrenici

Posebnost te organizacije je što "Vive Žene" radi sa ženama s obje strane - i s Bošnjakinjama i sa Srpkinjama. Zdravka Pejić iz Kravice i Safeta Beganović se tako susreću u toj organizaciji.

Safeta djeluje čvrsto i odlučno i čini se kao žena koja nikome ne dopušta da joj bilo što određuje. Živi u mjestašcu Konjević Polje u blizini Srebrenice i tamo drži malu farmu kokoši, a njezine hrapave ruke pokazuju da ona na toj farmi odrađuje većinu posla.

Ali ako se je upita za njezinu životnu priču, zastane te gotovo da joj počnu klecati koljena i suze poteku niz obraze: "Moja beba je tada imala šest mjeseci kad sam pobjegla iz Srebrenice i kad sam morala iza sebe ostaviti mog muža. Tek šest godina kasnije su pronađene njegove kosti." Ta beba, Muharem, danas je odrasli mladić. Majci pomaže na farmi kad ne mora biti na fakultetu.

"Sa susjedima živjeti u miru"

Zdravka Pejić iz Kravice opet uzgaja maline i borovnice. I ona je u ratu izgubila bližnje. Njezina kuća je uništena 1993. godine. Zajedno sa svojim suprugom je oskudno obnovila to što je mogla. Bračni par Pejić ima tri kćerke - Slavicu, Saru i Mariju. "One trebaju krenuti putem bolje budućnosti, trebaju studirati i sa svojim susjedima živjeti u miru", kaže Zdravka.

U zajedničkim grupnim sastancima žrtava rata razgovaraju o svemu mogućem, od vremena pa do prepreka koje se moraju premostiti kao poljoprivrednica ili uzgajivačica kokoši u Bosni i Hercegovini. Ali razgovaraju i o bolnim temama, o gubicima na obje strane.

Pritom se ne radi o tome da se uspoređuju zločini po tome koji je teži, upozorava terapeutica Aida Mustačević-Cipurković: "Niti jedan zločin nije isprika za onaj drugi. Svaka žrtva je bitna." A upravo to pomaže ženama - govoriti o onome što su preživjele i čuti i priče druge strane.