Pomoći izbjeglicama je kršćanska zadaća
Malo je političkih tema o kojima se predstavnici Katoličke crkve i njezina baza - u Rimu i u Njemačkoj - tako složno i upozoravajuće javljaju za riječ. Angažman za izbjeglice može i mora biti izazov za Crkvu, koja se kriomice oprašta od uljuljkanosti i građanske idile. Ali jedno je jasno: otvoriti vrata za izbjeglice je kršćanski. U aktualnoj raspravi oko izbjeglica predsjednik Njemačke biskupske konferencije kardinal Reinhard Marx je u izjavi za DW upravo pogodio bit. "Ako ne pomognemo, ako Europu ogradimo zidom i dozvolimo da se na našim granicama ljudi nastave utapati u moru ili gušiti u kamionima, onda je ugrožena ideja kršćanske Europe. Marx smatra da je u odnosu na problem s izbjeglicama kršćanski identitet Europe u opasnosti. „Ako im ne pomognemo, dobit ćemo drukčiju Europu."
Marx se nije želio izjasniti o izjavi jednog mađarskog biskupa, koji je za izbjeglice rekao da predstavljaju "muslimansku invaziju" i prijetnju za kršćanske vrijednosti i koji je papi predbacio da nema pojma nakon što je ovaj uputio apel europskim zemljama da prihvate izbjeglice. Uz to i jedan osobni dojam komentatora: Preko vikenda sam u vlaku iz Budimpešte za München proveo posljednja dva sata s izbjeglicama. Kao planinar sam slučajno bio u vlaku kojim su se vozile i izbjeglice. Dva prva čovjeka s obiteljima koji su mi, narušenog zdravlja, ispričali detalje bijega preko mora i Mađarske, bili su pravoslavni kršćani iz Kobanea.
Različite tradicije
Predsjednik Biskupske konferencije suzdržao se od konkretnih upozorenja biskupima zemalja srednje i istočne Europe. Kao što je EU manje-više fragilna tvorevina, koja se do sada održala zahvaljujući financijskim aspektima i proklamacijama zajedničkih vrijednosti na okruglim godišnjicama, tako i institucije Katoličke crkve u Europi imaju različite tradicije.
U nedjelju je papa izrazio jasnu želju da svaka općina, svaki samostan u Europi prihvati jednu obitelj. Naravno, ne svećenik nego Crkva kao cjelina. Pametne glave brzo su izračunale da bi se tako mogla pružiti pomoć za 500.000 ljudi. A Katolička crkva u Njemačkoj u tom pogledu zaista i ima što ponuditi. Samo u Münchenu preko 1.000 izbjeglica stanuje u crkvenim objektima. U drugim krajevima koriste se prazne škole ili samostani. Pa ipak je uključivanje crkvenih župa u pomoć izbjeglicama nešto posve drugo. Papa, kako se čini, ne želi samo crkvene organizacije i profesionalce. On želi vjernike ohrabriti da i sami pomognu izbjeglicama.
Kako u Budimpešti, Beču ili Salzburgu, Münchenu, Leipzigu ili Dortmundu, tako i u mnogim drugim gradovima izbjeglicama pomažu dobrovoljni humanitarci koji rade pri crkvama. A političari, bilo na saveznoj ili pokrajinskoj razini, bilo iz istočne ili zapadne Njemačke, naglašavaju koliko je važna njihova pomoć. Istovremeno ne mali broj biskupa može potvrditi kako dobivaju pisma razljućenih katolika, kojima angažman u korist izbjeglica ide predaleko i koji ih obavještavaju da zbog toga istupaju iz Crkve. I to jasno pokazuje da izazov zvan izbjeglice može promijeniti crkvu. Ali #refugeeswelcome pripada u genetski identitet crkava. I još uvijek kršćansku Europu.