Ponovno sudbinski izbori za Belgiju?

U svim anketama najviše glasova u Flandriji odnosi konzervativno-nacionalistička N-VA (Niew-Vlaamse Alliantie) pod vodstvom Barta De Wevera, a u Valoniji socijalisti PS (Parti Socialiste) pod vodstvom Elia Di Rupa. No što nakon toga?

2007. godine, na posljednjim saveznim parlamentarnim izborima uvjerljivo su pobijedili flamanski kršćanski demokrati i njihov čelnik Yves Leterme. Flamanci su od njega očekivali novu strukturu zemlje i formiranje autonomnih regija. Nakon čak tri ostavke koje je dao Leterme, Belgija je u blokadi, potpuno je paralizirana, politika ne zna više za izlaz, mirovine su postale upitne, useljenička politika zemlje pravi je kaos, a državni dug među najvišim u sjeverozapadnoj Europi.

Iznos bruto društvenog proizvoda pao je u godinu dana za tri posto, a rijetko kada su flamanska i valonska strana jedna drugu toliko blokirale kao u protekle tri godine. U travnju je definitivno pala vlada Letermea zbog toga što se preko ustavnog suda tražila podjela flamansko-valonskog izbornog kruga Bruxelles-Halle-Vilvoore. Zbog toga su parlamentarni izbori pomaknuti godinu dana ranije.

Rascjepkani stranački krajobraz

U Belgiji postoji suglasje jedino oko toga da se nešto sada mora dogoditi, ukoliko se ne želi da se zemlja nađe na rubu europskih zbivanja. To traže i strani ulagači koji su Belgiju počeli zaobilaziti u velikom krugu. Flamanci vide spas u prenošenju daljnjih državnih ovlasti na regije, a Valonci ne žele nikakve promjene unutar državnog ustrojstva. Kao i uvijek Flamancima i Valoncima nije stalo do domoljubnih ciljeva već samo do novca. Ključni problem su socijalni izdaci koji u velikim količinama teku sa bogatog sjevera, a to je Flandija prema siromašnom jugu, a to je Valonija.

Izbori u Belgiji su nepregledni i zbog toga što ne postoje stranke koje se kandidiraju u cijeloj Belgiji. Ukupno 16 stranaka računaju na udio glasova iznad pet posto. U Flandiji su to CD&V (kršćanski demokrati), Open VLD (liberali), Vlaams Belang (radikalni nacionalisti), SP.A (socijaldemokrati), N-VA (umjereni nacionalisti) i GROEN! (zeleni). Valonske stranke s najboljim izgledima da uđu u parlament su PS (socijaldemokrati), MR (liberali), Ecolo (zeleni) i CDH (kršćanski demokrati). U Bruxellesu osim stranaka MR, PS, Ecolo i CDH tu je i mlada, populistička stranka PP (Parti Populaire) koja računa da će odmah dobiti 9 posto glasova. Ukupno sve stranke natječu se za 150 zastupničkih mjesta u zastupničkom domu i 40 zastupničkih mjesta u senatu. Članovi posljednje belgijske koalicijske vlade bili su iz redova flamanskih kršćanskih demokrata i liberala te frankofonih socijalista. Kako će izgledati nova vlada, na to pitanje nitko ne može dati ni približan odgovor.

Izborni pobjednik N-VA i PS?

Pobjednik barem u anketama u Flandriji je bila stranka N-VA koja se zalaže za konfederalnu strukturu Belgije. Šef stranke Bart De Wever uspio je stranku Nieuw-Vlaamse Alliantie pretvoriti u potencijalnog izbornog pobjednika. Stranka je u anketama dobila 26 posto. Najjača valonska stranka su socijalisti koji u anketama dobivaju 30 posto. U Bruxellesu najjači su liberali pod vodstvom Didiera Reydersa sa 23 posto, dok flamanski kršćanski demokrati iz čijih redova od 1979. godine dolaze svi premijeri, osim Guya Verhofstadta, u anketama dobivaju 16 posto. Desni radikali Vlaams Belang koji prednjače u parolama protiv stranaca i Europske unije u anketama dobivaju tek 15 posto, što znači da su u posljednjih nekoliko godina izgubili gotovo 10 posto glasova.

«Separatist kojeg u Belgiji vole»

Što ako zaista flamanska stranka N-VA i valonski PS pobijede ? De Wever kojeg je dnevnik Financial Times Deutschland počastio nazivom «separatist kojeg u Belgiji vole» najavio je da nema ambicije za premijera. On bi prednost dao Eliju Di Rupou. Time bi Di Rupo bio prvi frankofoni belgijski premijer od 1979. godine. Analitičari smatraju da bi to bio dobar potez, jer tada frankofoni se više ne bi mogli fokusirati na odbijanje svega i svačega već bi morali sami – zajedno sa strankom N-VA – stvoriti perspektive za budućnost zemlje koja je potpuno paralizirana. No tako daleko se još nije stiglo. Stvaranje nove vlade, ako se ne želi izostaviti stranku N-VA, bit će vjerojatno najkompliciranije u belgijskoj povijesti.

Kada se sastavi vlada tada treba najprije riješiti problem BHV, okruga Bruxelles-Halle-Vilvoorde, zatim treba smanjiti sve skuplju, sve veću i kompliciraniju administraciju, pomiriti regije, pokrenuti gospodarstvo i smanjiti državni dug. Možda je sve to previše za jedan mandat. Ipak, treba priznati da De Wever nije tako brzoplet u davanju velikih obećanja kao što je to učinio Leterme. De Wever koji ima 40 godina, odlučio je čuvati svoje snage.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odg. urednik: Anto Janković