Potraga za identitetom u Njemačkoj

Iako talijanska, španjolska ili grčka zajednica u Njemačkoj nisu osobito zadovoljne što se i njemačka kancelarka Merkel priključila obilježavanju okrugle obljetnice sporazuma s Turskom, dok se na obljetnice njihovih sporazuma nitko nije niti sjetio, potomci baš tih prvih došljaka iz muslimanske zemlje su i danas mnogo više suočeni s pitanjem, što je njihova domovina od djece stranaca iz Europe. U obilježavanju 50. obljetnice sporazuma Bonna i Ankare je upriličeno i zabavno natjecanje "Domovino Almanya: Pokaži nam Tvoju Njemačku" gdje su mladi stranog podrijekla, svaki na svoj način, dali odgovor na to pitanje.

Natjecanje je organizirala Mari Böhmer, predstavnica integracijskog odjela Vlade. Iz cijele Njemačke su pripadnici "druge generacije" svojim književnim radovima, video i audio prilozima definirali osobno shvaćanje riječi "domovina".

"Iako sam rođen u Turskoj, Njemačka je moja domovina", sažima Mazlum Kadah, mladić koji je pjesmom "Noge, ruke, glava" osvojio treće mjesto natjecateljskog showa.

Što je njima "domovina"?

Postoji li izraz "domovina"? Kako za njih ona izgleda u stvarnosti? "Kad sam se prijavio na studij u Njemačkoj, mnogi su me pitali, planiram li se vratiti u Tursku", svjedoči Mazlum Kadah. Roditelji ove generacije doselili su se u Njemačku kao radnici ili izbjeglice kad su djeca još bila mala tako da nisu ni uspjeli upoznati svoju zemlju iz koje su potekli. Njemački smatraju materinjim jezikom jer su ovdje završili školu.

Iako zapravo znamo kojoj zemlji podrijetlom pripadamo i prema kojoj bi trebali osjećati veću povezanost, potraga za identitetom zbog utjecaja ove druge stvarnosti u kojoj živimo, postaje nedokučiva, objašnjava Kadah: "Događa se da nas stranci nazivaju Nijemcima, a Nijemci strancima. Osjećaš se kao da sjediš između dvije stolice, no s vremenom naučiš kako s time izaći na kraj."

Potraga za identitetom

Potraga za identitetom najizraženija je u pubertetu. Pitanje koje si mladi najčešće postavljaju glasi: Tko sam? Iako sam ovdje rođen, već je na prvi pogled očito da ne pripadam ovoj sredini, smatra Bahar Kizil, pjevačica popularne pop grupe "Monrose".

Tahli Burunacik susretala se sa sličnim problemima: "Kad si jedini migrant među svojim vršnjacima, pitaš se, jesi li dio ove sredine s obzirom na boju kose i 'neobično' ime. "Čovjek se jednostavno treba otvoriti, postavljati pitanja, odgovarati na njih ", smatra Burunacik dodajući: " Imam domovinu, domovinu i dvije kulture koje u Njemačkoj mogu živjeti."

Stid - ili ponos?

Postoji li recept za bolju integraciju? Kad se može reći da je netko 'integriran'? Gdje onda ostaje zemlja iz koje su oni potekli? Edwin Bill pronašao je odgovor na ovo pitanje: "Negdje duboko u sebi čuvam svoje podrijetlo, svoje korijene. Iako sam rođen u Njemačkoj i to je moja domovina, ne mogu zaboravit odakle potječu moji roditelji."

Edwin ne shvaća zbog čega se neki njegovi poznanici rusko-njemačkog podrijetla distanciraju od svega što je "njemačko " te se definiraju Rusima a da čak niti ne znaju taj jezik. Edwinov video prilog o svakodnevici mladića rusko-njemačkog podrijetla nalazi se među deset najboljih radova na ovom natjecanju.

Generacija mladih čiji su se roditelji, bake i djedovi doselili u Njemačku 50-ih godina ili kasnije nisu ostali bez domovine. Unatoč tome, svako od njih mora sam pronaći odgovor na pitanje, može li, smije li ili mora imati dvije domovine?

Autorice: Rayna Breuer /Doroteja Jaković

Odg. ur.: A. Šubić