Potraga za naftom u hrvatskom susjedstvu

Crnogorska potraga za naftom i plinom, koja je službeno započela prošle godine, trebala bi uskoro pokazati prve rezultate. U prvom kvartalu 2020. očekuje se i prva bušotina u crnogorskom podmorju kada će se znati ima li u tom dijelu Jadranskog mora ima nafte i plina te kolike su rezerve. Crna Gora je dala stranim kompanijama koncesije za traženje nafte, pridružujući se tako drugim zemljama na Jadranu koje već imaju naftne platforme.

Direktor crnogorske Uprave za ugljovodike Vladan Dubljević za DW je podsjetio da su koncesionari, talijansko-ruski konzorcij Eni-Novatek te grčka kompanija Energean do sada obavili tzv. 3D geofizičko snimanje podmorja. Tijekom tog istraživanja otkrivena je najmanje jedna geološka formacija u moru u kojoj možda ima nafte i plina i tu će se početi s bušenjem. "Prva istražna bušotina biće izvan teritorijalnih voda Crne Gore, na oko 22 kilometra od obale”, kaže Dubljević.

Istraživanje nafte i plina u moru je neizvjesan posao koji može donijeti ogroman profit ali može se desiti i da se nafta ne nađe u dovoljnim količinama. Do sada su Eni-Novatek u snimanje podmorja uložili šest milijuna eura a Energean 3,5 milijuna. Ipak, tek nakon što se prva geološka struktura izbuši, znati će se kakva je perspektiva.

Protesti ekoloških organizacija

Potragu za naftom i plinom prate i protesti ekoloških organizacija u svim državama koje izlaze na Jadransko more. U Crnoj Gori su ekolozi krajem prošle godine održali i četvorodnevni protestni marš tijekom kojeg su prepješačili cijelu obalu dugu gotovo 300 kilometara da bi, kako kažu, alarmirali javnost o štetnim posljedicama ovih istraživanja.

 Mirsad Kurgaš iz mreže "SOS za Montenegro" kaže za DW da je cijeli posao potrage za naftom i plinom obavijen telom tajne. "Većina dokumentacije koja se tiče istraživanja nafte i plina je proglašena  državnom tajnom. Vi imate državne institucije kojima je kontola u opisu posla a koje se ne oglašavaju, nego čak gledaju blagonaklono na to." Tako primjerice Institut za biologiju mora je, kao jedina naučna institucija te vrste, 2003. godine, kada je vršeno identično istraživanje, bio protiv toga. Sada oni to podržavaju pa su jedni od najodgovornijih za ovo stanje, kaže Kurgaš.

On tvrdi da druge zemlje polako napuštaju potragu za naftom na ovaj način i podsjeća na katastrofalne posljedice izlivanja nafte u Patagoniji ove godine i Meksičkom zaljevu prije osam godina. Dodaje i da se Norveška, tijekom ove godine, odlučila za radikalni zaokret u ovoj sferi pa će odustati od "naftnog rudarenja".

"U svijetu ne postoji primjer da su koncesije dane tako blizu obali kao što je slučaj ovdje", tvrdi Kurgaš, koji podsjeća da je Crna Gora podložna potresima i da bi bušenje nafte u podmorju to samo pojačalo.

S druge strane, Dubljević navodi da u Jadranskom moru ima čak 1500 istražnih bušotina, najviše u Italiji ali i u Hrvatskoj i Albaniji.

Mogu li naftne platforme i turizam zajedno?

Kurgaš kaže da naftne platforme nisu donijele korist Italiji. "Njihovo sjeverno podmorje je "ubijeno", a na jugu su morali uvesti restrikcije u istraživanju", kaže ovaj ekološki aktivist, koji uporno tvrdi da će naftne platforme uništiti crnogorski turizam, inače glavnu privrednu granu u zemlji, jer turisti neće htjeti da se kupaju na plažama s kojih se mogu vidjeti platforme.

Dubljević, ipak, ukazuje da je Crna Gora jedina država na Jadranu koja ima turizam, a nema naftnu industriju te da u Italiji, Hrvatskoj i Albaniji nema nikakvih problema zbog toga. "U Grčkoj, takođe, imamo primjer gdje industrija nafte uspješno koegzistira s turizmom. Na svega pet kilometara od otoka Tasos, koje je poznato turističko mjesto, skoro 40 godina nalazi se naftna platforma", kaže Dubljević.

On kaže i da eventualne platforme u crnogorskim teritorijalnim vodama neće ni biti instalirane barem još naredne tri godine, a možda neće uopće. "Proizvodnja nafte i plina ne vrši se samo putem platformi i sve češće se koriste tzv. brodovi - tvornice za skladištenje, proizvodnju i pretovar nafte i plina, kao i podzemne instalacije, koje nisu ni vidljive s obale”, objašnjava Dubljević.

Kako potraga utiče na život u moru?

Ekolozi tvrde da je ovo istraživanje pogubno ne samo za biljni i životinjski svijet mora već i za ukupno stanovništvo. "Nemamo rezultate kako je ovo istraživanje utjecalo na floru i faunu mora. Međutim, iskustva naših ribara kažu da su ova istraživanja odnosno tzv. seizmička bombardiranja veoma štetna jer prekidaju lanac ishrane u moru. Uništavanjem malih organizama u moru, poput planktona i račića - uništavate i lanac ishrane", tvrdi Kurgaš.

S druge strane Dubljević navodi upravo primjer Norveške, koja je peti proizvođač nafte u svijetu a primarna privredna grana joj je ribarstvo. "To pokazuje da je moguće da industrija nafte koegzistira s ostalim privrednim granama. Iako su rizici od ove vrste istraživanja minimalni, prouzete su sve mjere zaštite i opreza. Zaštita životne sredine je naš apsolutni prioritet", podvlači Dubljević.

On objašnjava i da su tijekom istraživanja, na brodovima bili prisutni stručnjaci koji su vršili monitoring parametara životne sredine a koncesionari su u obvezi platiti bilo kakvu potencijalnu štetu. "Tijekom dosadašnjih istraživanja nisu registrirane promjene koje bi ukazivale na negativan utjecaj 3D snimanja na biodiverzitet mora”, zaključuje Dubljević.

Koliko će Crna Gora dobiti od nafte?

Ako se pronađu nafta i plin u crnogorskom podmorju, država će u konačnici, uzimati između 62 i 68 posto neto profita. Planirano je i formiranje naftnog fonda, po uzoru na norveški, koji je najbogatiji na svijetu i služi kao novčana rezerva za buduće generacije. On je prije dvije godine dostigao rekordnu vrijednost od tisuću milijardi dolara, kontrolirajući 1,3 posto svih burzovnih dionica u svijetu. U naftni fond bi se slivao najveći dio potencijalnih prihoda od proizvodnje nafte i plina odnosno do 85 posto, a novac bi se, kao u slučaju Norveške, dalje "oplođivao" ulaganjem u dionice i štednjom.

"Cilj je da kroz postojanje naftnog fonda osiguramo da novac od potencijalne proizvodnje ograničenih resursa kakvi su nafta i plin, bude na raspolaganju i budućim generacijama", kaže Dubljević, koji dodaje da još nemaju procjenu koliko bi Crna Gora mogla godišnje zarađivati.

No i pored toga, ekolozi poručuju da će se nastaviti buniti. "Imamo drastičnu šutnju sustava u globalu jer mi o ovome pričamo još od 2003., ali niko nas ne sluša. Mediji ne pišu često o ovoj temi, a čak su se i neke nevladine organizacije ušutile. Mi ćemo nastaviti proteste i definitivno nema odustajanja”, poručuje Kurgaš. Na protestima oni nose i gusarsku zastavu koja šalje jasnu poruku – "ako nismo u stanju oduprijeti se bezakonju preko institucija sistema, onda nam ostaju jedino alternativni načini borbe."