Pouke Islanda: pustiti banke u stečaj

Zbog teške financijske i bankarske krize, Island se prije nekoliko godina nalazio u teškom gospodarskom položaju, za mnoge čak i  težem nego Grčka. Danas je Island velikom brzinom na putu oporavka. Kako je uspio ovaj preokret, objašnjava u razgovoru za Deutsche Welle islandski predsjednik Olafur Ragnar Grimsson (na slici gore).

Prije nekoliko godina Island se nalazio u teškom gospodarskom položaju. Danas Vašoj zemlji ide mnogo bolje. U čemu je tajna ovog uspjeha?

Postoje dva glavna razloga zašto se Island nalazi na putu ka oporavku, s rastućim gospodarstvom i padom nezaposlenosti. Kao prvo smo mi na samom početku shvatili da se ne radi samo o financijskoj i gospodarskoj krizi nego o dubokoj političkoj, socijalnoj pa može se reći i krizi čitavog pravnog sustava. Zbog toga smo u svim ovim sektorima pokrenuli temeljne reforme. Htjeli smo postići više pravednosti i promijeniti mehanizme donošenja odluka. U ostalim dijelovima Europe se na krizu gleda isključivo kao gospodarsku krizu. I drugo: mi se nismo držali dosadašnjih ustaljenih recepata za izlazak iz krize.

To se prije svega odnosi na činjenicu da se niste bavili spašavanjem banaka?

Točno. Mi smo banke pustili da odu u stečaj. Ja sam se uvijek pitao: zašto se ponašamo  kao da su banke svete krave gospodarstva? Što banke razlikuje od ostalih poduzeća, recimo iz sektora telekomunikacije ili transporta? To su sve privatna poduzeća i ako kao takva rade greške, onda ih treba pustiti da odu u stečaj. U protivnom se bankarima šalje signal da mogu raditi što ih je volja. Ako su uspješni, žive kao bubrezi u loju, ako su neuspješni, porezni obveznici plaćaju za njihove greške.

Mi smo osim toga uveli kontrolu prometa kapitala. I jer nam je jako stalo do našeg socijalnog sustava, nismo proveli mjere štednje na koje su prisiljene zemlje Europske unije. Prije nekoliko godina su nas europski čelnici žestoko kritizirali zbog našeg kursa ali sada je vidljivo da se Island oporavlja mnogo brže.

No Island je ipak iznimka: jako mala zemlja koja osim toga sama odlučuje o svojoj valuti jer se ne nalazi u sustavu eura.

Svakako je bila od velike koristi činjenica da smo mogli devalvirati našu krunu. To je bilo jako važno. No ostali momenti nemaju veze s činjenicom da nismo u EU. Očuvanje blagostanja, dati građanima da sudjeluju u donošenju važnih političkih reformi, pustiti banke da odu u stečaj, sve to smo mogli provesti i da smo bili članica zone eura i EU-a.

Ne bi li njemačka kancelarka Angela Merkel, šefica MMF-a Lagarde i svi ostali koji se bave prevladavanjem krize trebali uzeti Island kao pozitivan primjer?

Iskustva koja je sakupio Island bi svakako i drugima mogla poslužiti kao povod za promišljanje nekih,  preko 30 godina ustaljenih, pravila. Krizni program MMF-a za Island je okončan prije četiri godine. Već tada su dužnosnici ove organizacije priznali da su puno naučili od Islanda.

Što se zapravo dogodilo s islandskim bankama?

One su propale i otišle u stečaj. To, ponavljam, nije ništa neuobičajeno i kod ostalih poduzeća se događa stalno. Mi smo osnovali nove banke kako bi servisirali islandsko gospodarstvo. Nikada mi nije bilo jasno zbog čega bi banke u jednom modernom, globalnom društvu morale uživati specijalan status.

Hoće li Island pristupiti Europskoj uniji i zoni eura?

O tom pitanju se na Islandu već neko vrijeme raspravlja. I uglavnom je velika većina građana protiv. Kada su naše banke propale, neko smo vrijeme mislili da bi nam bilo lakše da smo članica Europske unije. Danas znamo da to nije istina.

Pogledajte malo sjevernu Europu: Grenland, Island, Velika Britanija, Norveška, Danska i Švedska. Niti jedna od ovih zemalja nije uvela euro. Većina se odlučila za zasebno rješenje i danas im je bolje nego drugima.