Povjerenje ili nepovjerenje Jadranki Kosor?

I današnja, kao i ranije saborske rasprave o povjerenju Vladi, više je pokušaj opozicije da privuče pažnju javnosti na svoje kritike vladajuće garniture, negoli realna prilika za rušenje vlasti. Jer, SDP nije uspio uvjeriti manjinske zastupnike da promijene stranu, HSS je ponovio kako čvrsto ostaje uz HDZ, pa premijerka može računati na zastupničku većinu. Uz to, unatoč brojnim medijskim špekulacijama o tome kako Ivo Sanader okuplja potencijalne HDZ-ove disidente, zasad nema ozbiljnijih pokazatelja kako bi bilo tko od HDZ-ovaca prešao na njegov stranu.

Zbog svega toga, SDP sve učestalije govori kako je glasanje o povjerenju premijerki političko upozorenje o gospodarskoj katastrofi u koju HDZ vodi zemlju. Potpredsjednica SDP-a Milanka Opačić ističe i kako “onaj tko je zemlju uveo u krizu, onaj tko je proizveo ovakvu korupcijsku hobotnicu, naprosto ne može iz svega toga isplivati“. Otvaranjem priče o povjerenju isključivo premijerki, opozicija si ne zatvara vrata da u idućih šest mjeseci potege raspravu o povjerenju Vladi u cjelini ili nekom ministru pojedinačno, kako propisuje Zakon o Vladi RH.

Čelnici četiriju stranaka okupljenih u tzv. kukuriku koaliciju (SDP, HNS, IDS i HSU) poručili su, inače, premijerki da su spremni za razgovor o važnim europskim temama ali, kako je rekao predsjednik SDP-a Zoran Milanović, s obzirom na trenutak i sastav pozvanih, on vidi marketinške a ne državničke motive.

SDP-ovi i HDZ-ovi argumenti

HDZ i njegovi koalicijski partneri ponavljaju kako bi pad aktualne Vlade i prijevremeni parlamentarni izbori zakočili ostvarenje tri glavna cilja: borbu protiv korupcije, gospodarski oporavak i hrvatske pregovore o punopravnom članstvu u EU. Za politologa Višeslava Raosa osobito je opasno bilo kakvo zaustavljanje pregovora s Unijom, jer je Hrvatska specifičan slučaj. “To je i zbog Haaškog suda i Domovinskog rata, ali i trenutačnog raspoloženja unutar EU-a, koje nije naklonjeno proširenju“, ističe politolog Raos. SDP i njemu skloni analitičari podsjećaju kako vlast, koja je suodgovorna za korupciju, ne može biti dovoljan jamac za borbu protiv nje te kako promjena vlasti ne znači kraj te borbe.

Čak štoviše, ta bi borba bila uvjerljivija i ustrajnija. Zbog toga smatraju kako strani diplomati i EU u cjelini griješe kada samo u Kosor vide jamca obračuna s korupcijom i organiziranim kriminalom. Odnosno, ističu kako jedna osoba ne može biti dovoljna da zamjeni funkcioniranje sustava, koji se mora pozabaviti svim devijacijama. SDP osobito naglašava kako svi koji podržavaju ovu Vladu, napose HSS, pomažu u daljnjem gospodarskom urušavanju zemlje te se neće moći oprati od te odgovornosti.

Povijest pokušaja rušenja vlada

Prvi ozbiljniji pokušaj smjene vlasti u parlamentu – kada su sredinom 1994. godine Stipe Mesić i Josip Manolić tvrdili kako su protiv Franje Tuđmana i tadašnjeg premijera Nikice Valentića pridobili dovoljan broj zastupnika HDZ-a – završio je porazom HDZ-ovih disidenata i smjenom Manolića i Mesića s čelnih funkcija u Zastupničkom i Županijskom domu Sabora. Ivica Račan za vrijeme svog premijerskog mandata suočio se s dva glasanja o povjerenju Vladi - nakon što su 2001. godine stigle haaške optužnice protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka, premijer Račan sam je zatražio glasanje o povjerenju svojoj Vladi. I drugo glasanje, godinu dana kasnije, Račan je inicirao sam: nakon razlaza SDP-a s HSLS-om Dražena Budiše u ljeto 2002. godine, Račan je podnio ostavku, presložio Vladu uz pomoć disidenata iz HSLS-a te dobio povjerenje za svoj novi kabinet 30. srpnja 2002.

"Nismo ništa znali, radili su nam izađa leđa"

Samo u svom drugom premijerskom mandatu, Ivo Sanader također je dva puta pred Saborom branio svoju Vladu. Oba puta, raspravu o nepovjerenju Vladi inicirao je SDP. Oporbenjaci su smjenu Sanaderove vlade tražili nakon afere Maestro u lipnju 2007. godine, također svjesni kako nemaju ni najmanje izglede uzdrmati HDZ-ovu parlamentarnu većinu. Ta je rasprava čak i po kulisama sličila na igrokaz, jer HNS-ovci i SDP-ovci u svom su dijelu sabornice istaknuli karikaturu na kojoj su četvorica ministara prikazana kao slijepci koji govore: “Nismo ništa znali, radili su nam iza leđa“, dok lopovi iza njihovih leđa odnose vreće s novcem.

Novi pokušaj SDP-a i HNS-a u rušenju Sanaderove vlade uslijedio je u listopadu 2008. godine, nakon što su Hrvatsku potresla ubojstva u samom središtu Zagreba – ono Ivane Hodak te Ive Pukanića i Nike Franjića. Sanader, kojega su SDP-ovci tada optuživali da je odgovoran za loše stanje sigurnosti, katastrofalnu gospodarsku situaciju i pad standarda, zorno je pokazao koliko ga zabrinjavaju napadi opozicije: raspravu je napustio odmah nakon uvodnog dijela i otišao na proslavu otvorenja autoceste Zagreb – Rijeka.

Autorica: Gordana Simonović, Zagreb

Odg. urednica: Marijana Ljubičić