Povratak analognog svijeta

Brandon Salt je inače do grla u svijetu nove tehnologije, ali na videu objavljenom na YouTubeu ne može prikriti svoje potpuno oduševljenje: "Moj Bože, kako je to lijepo!" Upravo isprobava nešto što barem izgleda kao pisaći stroj, s crnim i crvenim tipkama koje treba, baš kao i na staroj "šrajbmašini", dobro udariti da bi se nešto napisalo. Tu je čak i tipičan zvuk starog stroja.

Doduše, sve je to krivotvorina i zapravo je ipak punokrvni digitalni proizvod: zvuk dolazi iz procesora, a to je tipkovnica koja je Bluetoothom povezana s računalom. To je proizvod jedne tvrtke iz New Yorka i još nije u prodaji. Ali ta tvrtka nazvana Lofree je poslala svoj proizvod takvima kao što je Salt koji na svom kanalu na internetu predstavlja novu tehnologiju - i koji su redom oduševljeni takvom tipkovnicom. To poduzeće skuplja i novac za svoj projekt i na platformi za crowd funding indiegogo je već gotovo 6.000 ljudi uložilo oko pola milijuna dolara u taj projekt kako bi se pokrenula proizvodnja. A svakim danom dolazi još novca i još obožavatelja.

Nostalgija je u trendu

Nostalgija i "retro" trend uvijek iznova dolazi i tu se trenutno može dobro zaraditi. Poduzeća nude proizvode koji barem izgledaju kao iz starih (dobrih) dana ili koji tehnološki doista i dolaze iz nekih prohujalih vremena: gramofonske ploče, polaroidni fotoaparati, papirnate bilježnice, "prave" knjige. Još nikad nije bilo toliko povratka "analognom": čak i internetska trgovina koja je zapravo počela tek trgujući knjigama Amazon ovog proljeća u New Yorku otvara jednu pravu, analognu i zidanu knjižaru gdje će se moći listati i prebirati po knjigama prije nego što ih se kupi.

Da je to u trendu pokazuju i brojke: teško je reći zašto još treba pisati telefonske brojeve ako su memorirani u mobitelu, a postoji i mnoštvo aplikacija da u mobitelu držite bilješke. Ipak, talijanska tvrtka Moleskine koja proizvodi bilježnice i adresare od "pravog" papira u kožnom ovitku neprestance bilježi rast prometa, prošle godine je on bio 16%. Prodaja gramofonskih ploča raste već skoro deset godina i 2015. ih je prodano više nego u posljednja dva desetljeća. Čak i velike trgovine u tom sektoru opet stavljaju police s gramofonskim pločama u prodavaonice.

David Sax već duže promatra taj trend i autor je knjige "Osveta analognog". On nas upozorava: to nije nostalgija. Nostalgija bi značila da se takvi proizvodi kupuju jer podsjećaju na vlastitu prošlost kad se doista stajalo u repu pred prodavaonicom ploča da bi se kupio najnoviji LP vašeg omiljenog sastava i kad se onda s golemim veseljem i nestrpljenjem ploča stavljala na gramofon.

Ali današnji kupci to nikad nisu okusili: "Oni koji vode taj trend su tinejdžeri i mladi odrasli ljudi", kaže nam. Gotovo polovica kupaca gramofonskih ploča u godini 2016. su bili mlađi od 35 godina, utvrdili su istraživači tržišta u ICM Unlimited. Drugim riječima, to su sve mušterije koje su već odrasle s CD-om i u digitalnom dobu tako da je gramofonska ploča za njih nešto posve novo.

"Što trošim, to jesam"

Oni koji još znaju da gramofonska ploča ima dvije strane - često potpuno novo iskustvo za nove naraštaje, zapravo često uopće nemaju problema s novim tehnologijama. Upravo starija publika je oduševljena elektronskim knjigama, već i zbog opcije da tamo mogu povećati veličinu slova kojima je pisana, kaže Sax.

Taj retro-trend je zapravo pokazatelj nečeg sasvim drugog, objašnjava nam Daphne Kasriel-Alexander koja ispituje ponašanje tržišta za institut Euromonitor International. "Kada konzumiraš, onda izražavaš svoju osobnost. Starost i nostalgija je nešto drugo. U ovom našem digitalnom dobu je analogni svijet nešto posebno, fascinirajuće. Mladi ljudi žele biti drugačiji od ostalih, ne žele tek plivati u istom smjeru kao svi ostali, nego žele biti nešto drugo. A dok svi tipkaju po ekranu svojih mobitela svakako će svi okrenuti glavu da vide nekoga tko piše na nečem što barem izgleda kao pisaći stroj.

Opipati, omirisati, osjetiti

David Sax ističe još jedan važan razlog i on je mnogo više povezan s vlastitim doživljajem nego s onim što će drugi ljudi misliti o vama. Jer u svijetu gdje se sve scrola i zumira prstima po ekranu, ljudi žele više proizvoda koji će doista biti "pravi" predmeti. "U digitalnom svijetu imaš samo dvije dimenzije i možeš pomicati gore-dolje i lijevo-desno." Kad se tako izabire novi audio-zapis među milijunima drugih to se ne može niti usporediti s doživljajem odlaska u prodavaonicu gramofonskih ploča. Tamo tek treba naći policu gdje je ploča koja vas zanima, a pritom se možda vidi i ploča koju inače nikad ne biste poslušali. One se gledaju, pipaju, mirišu, a može se i razgovarati s ljudima oko vas. "Kupiti knjigu ili ploču i onda je čitati ili slušati je zapravo emocionalni doživljaj", kaže Sax.

Odvraćanje pozornosti

Taj novinar koji se bavi fenomenom povratka analognoj tehnologiji dodaje još jedan argument tom emocionalnom doživljaju: produktivnost. Digitalno doba bi barem teoretski trebalo značiti golemi porast produktivnosti i donekle je to točno. Ali je i točno nešto posve drugo: u tom preobilju ponuda, informacija i kontakata na društvenim mrežama je postalo gotovo nemoguće ne odgovarati, biti "isključen". U međuvremenu ima čak i aplikacija za mobitele koji blokiraju takve nepotrebne poruke, a švicarska tvrtka Punkt proizvodi i mobitel s kojim se mogu samo dvije stvari: telefonirati i napisati pokoja poruka. Prodaja ide odlično, pogotovo među djelatnicima u kolijevci nove tehnologije - u Silicon Valleyu.

Nove poslovne prilike

Stariji korisnici u pravilu nemaju nikakvih problema jednostavno isključiti svoje mobitele. To su opet mladi, mlađi od 35 godina koji se žele vratiti na jednostavne stvari, kaže Sax. A to onda ima i sasvim konkretan utjecaj na tržište. Jer samo u SAD-u oko četvrtina stanovništva, dakle oko 80 milijuna stanovnika pripada u kategoriju koju tamo zovu Millenials, "tisućljetni" naraštaj koji je rođen između 1980. i 2000. Oni raspolažu kupovnom snagom od 200 milijardi dolara godišnje i naravno da sve tvrtke žele barem dio toga kolača.

Ali istovremeno nikad nije bilo teže mlade ljude vezati za neku marku i brend, objašnjava nam Kasriel-Alexander. Prije je to bilo jasno i brend je bio sasvim jasna poruka u socijalnom okružju - bila to odjeća, hrana ili automobil koji se vozi. U međuvremenu ne samo da ima čitava gomila poduzeća koja teže postati "pravi" brend - barem na neko kratko vrijeme, nego to više nije nešto što će toliko značiti u društvu. To se promijenilo upravo u nedavnoj krizi: "Od recesije ima mnogo manje opsjednutosti nekim određenim brendom, a ima i manje lojalnosti", kaže analitičarka tržišta.

Takvi proizvodi iz proteklih vremena otvaraju nove mogućnosti: ako nekoj tvrtki uspije kultivirati tu čežnju za starim, onda će neminovno i sama postati "pravi" brend. A to možda znači stvoriti dublju vezu sa svojim mušterijama, što u marketingu redovito znači da će kupci biti spremni platiti i veću cijenu za takav proizvod.