Povratak atomskog doba?

Vlada u Londonu je već u siječnju odlučila gradnju nove generacije atomskih elektrana. Detalji zapravo nisu poznati - osobito ne oni koji se odnose na golem problem kamo sa atomskim otpadom. Ali obzirom da Velika Britanija trenutno za proizvodnju električne energije uvelike koristi plin iz Sjevernog mora - kojeg ima sve manje, vlada premijera Browna vidi samo jedno rješenje: nuklearne elektrane. Utoliko je logičan potez suradnju potražiti kod najvećeg proizvođača takve energije u Europi. Francuska trenutno pokriva 80% svoje potrošnje iz atomskih elektrana dok je to, na primjer u Njemačkoj nekih 12%. Povrh toga, London je preuzeo i stari argument trenutnog američkog predsjednika, Busha: atomske elektrane gotovo da ne emitiraju ugljični dioksid i samo na taj način i Velika Britanija može postići cilj smanjivanja emisije tog plina.

Nijemci sve prije nego sretni

Njemačka je sve samo ne sretna zbog ove suradnje i to najmanje iz dva razloga: prvi jest da je Berlin još za vlade kancelara Schrödera odlučio napuštanje proizvodnje energije u atomskim elektranama. Sukcesivno sa njihovom starošću, do godine 2021 bi i posljednja od 17 njemačkih atomskih elektrana bila zatvorena i demontirana. Proizvođači električne energije koriste i ovaj dogovor Londona i Pariza kako bi ukazali da Njemačka praktično nema konkretnog rješenja, čime nadopuniti oko 21 gigavata koji će tako nestati. Doduše, planirana je izgradnja čak 27 termoelektrana - ali teško da će se svim trikovima na taj način ispuniti zadaća smanjivanja emisije ugljičnog dioksida. Niti plin nije rješenje: on se pretežito uvozi iz Rusije i već i sad je Njemačka previše ovisna o plinovodima koji dovoze plin iz dalekog Sibira. Tim više što od 1. travnja čitav niz plinara u ovoj zemlji najavljuje drastično poskupljenje isporuke plina. Zato njemačke elektre upozoravaju: veoma lako bi moglo doći do nedostatka u opskrbi.

Drugi koji su nezadovoljni ovim sporazumom su njemačke tvrtke koje proizvode elemente za elektrane - pa tako i atomske. Naravno da cilj osovine London-Pariz nije samo gradnja elektrana u njihovim zemljama, nego i izvoz tehnologije u čitav svijet. Nijemcima će biti veoma teško umiješati se u te poslove a glad za atomskom energijom izgleda kao da sve više raste: trenutno je planirano čak 222 atomske elektrane. Najviše od njih žele Azijati - tamo se trenutno i grade 19 elektrana.

Mnogo dreke zbog vlastitog interesa

Službeni Berlin se za sada ne obazire na kuknjavu energetskih koncerna. Koliko god da su njihovi argumenti možda i ispravni, zaključak je iskrivljen i poveden prije svega velikom dobiti koje elektre postižu od atomskih elektrana. Službena politika Berlina jest prije svega smanjivanje ukupne potrošnje energije - do godine 2020 od 2000. i drastično povećanje učešća električne energije iz obnovljivih izvora. Do godine 2050. bi učešće električne energije iz kamenog ugljena trebao biti onoliki koliko je danas udio obnovljive energije: oko 5%. Berlin je uvjeren - nova tehnologija će mnogo više od atomske osigurati radna mjesta u Njemačkoj.

I onda još jedan argument: omiljena predstava energetskih koncerna o sterilnim uvjetima u atomskim elektranama i prečesto zaboravljaju "sitnicu" atomskog otpada. Prema prognozama Međunarodnog ureda za atomsku energiju, do godine 2020 će količina visokoradioaktivnog otpada porasti za gotovo 50%, sa trenutnih 300 tisuća tona na 445 tisuća tona, od toga oko 4500 tona plutonija koji će radioaktivan biti i za nekoliko tisuća godina. Što i kamo s njim - taj problem još nije riješen, a uz to dolaze tisuće tona nisko-radioaktivnog otpada. Svaka kuta radnika, svaki prekidač, svaki vijak atomskih elektrana po isteku radnog vijeka spada u tu kategoriju. Kamo sa svim tim - u tom pitanju su sigurno svi suglasni, i građani i direktori energetskih koncerna: daleko i što dalje od njihovih domova.