Prava "Mama medvjedica"

U Latviji postoji pet zooloških vrtova, ali zapravo nema neko službeno mjesto gdje bi životinje bile zbrinute ako su ozlijeđene, na primjer u prometnoj nesreći ili od poljoprivrednih strojeva. Umjesto toga, imaju - Velgu Vitolu.

Sve je počelo sredinom devedesetih kad su u zoološkom vrtu u Rigi rođena tri medvjedića. Doveli su ih u Ligatno, šumu na obali Gauje, najduže rijeke Latvije, gdje živi i Velga Vitola. Jedan od tih novorođenih medvjedića bila je ženka Made. Ona se i sama okotila samo par godina kasnije - ali nije htjela hraniti svoje mladunče.

Velga Vitola je shvatila da će, ako ona nešto ne poduzme, mala novorođena medvjedica uginuti. "Počela sam se brinuti za medvjedicu samo nekoliko sati nakon što je ugledala svjetlo dana i dok je težila jedva pola kilograma. Medvjedići obično provode dva do tri mjeseca, od zime do proljeća, sa svojom majkom. Tako, kad sam je počela hraniti, onda sam se morala i ponašati kao mama-medvjedica."

Nova medvjedica je dobila ime Ilzite i u punom smislu te riječi je postala članom obitelji Vitola. Odrasla je u kući, zajedno s Velginim devetogodišnjim sinom i jedanaestogodišnjom kćerkom, ali "Mama medvjedica" je dobro pazila: "Nikad nisam ulazila u nepotrebne rizike. I nikad nisam dovela u opasnost život i zdravlje moje djece."

Afrika i u dnevnoj sobi

Tu ljubav prema životinjama je Velga Vitola naslijedila od vlastitog oca. On je kao učitelj već odavno podučavao zaštitu okoliša i svoje učenike i svoju kćerku: "On mi je još u djetinjstvu ulio tu ljubav prema prirodi. Nabavio je i knjige o Joy Adamson i Gerald Durrel i njihovoj ljubavi prema životinjama i životu s njima. Pročitala sam sve takve knjige i bila odlučna u tome da i ja hoću živjeti sličnim životom."

Ali za razliku od tih poznatih ljubitelja životinja, Velga Vitola nije morala odlaziti u divljine Afrike, Južne Amerike ili Azije, nego je divljina doslovce došla u njenu dnevnu sobu. "Svi smo se igrali s malom medvjedicom i vodili smo ju u šetnju u šumu. Medvjedica nije ostavila jednu jedinu ogrebotinu na mojoj djeci jer sam i njih naučila kako da se ponašaju prema životinji", prisjeća se.

Na koncu je ipak morala dati izgraditi posebno ograđen prostor u šumi Ligatna, gdje danas živi pedesetak raznih životinja "na oporavku", od ptica i vjeverica pa do divljih svinja i losova. Tamo i danas već povelika dvanaestogodišnja smeđa medvjedica Ilzite ima svoje stanište, a Velga Vitola joj i dalje priprema hranu. Ovaj put je to riba, voće i povrće koje unosi u odvojeni kavez, a kad iz njega izađe, tek onda pušta medvjedicu do hrane.

"Nitko ne može s medvjedom to što ja mogu"

Medvjedica Ilzite još nije zaboravila svoju "mamu": nakon objeda dolazi do ograde i kroz rešetke ju Velga Vitola gladi i ljubi u njušku, a medvjedica joj liže ruku. "Ja sam jedina koja može činiti to što činim. A ja sam i jedina koja ima takav odnos s medvjedicom. Hranila sam ju još dok je bila velika kao moj dlan."

Prošle godine je odnos Velge Vitole prema "njenim" životinjama zaokupio i pažnju čitave Latvije. U tom staništu je živjela i "prava" Ilzitina mama, medvjedica Made, koja je uspjela iskopati rupu ispod ograde i pobjeći. Na više načina su ju pokušali primamiti nazad u njeno stanište, ali na koncu su lovci ustrijelili Made jer su ju smatrali opasnom.

To su bili bolni trenuci za Velgu Vitolu, ali ona ipak priznaje: "Nikad ne možete biti 100% sigurni da životinja neće pobjeći, čak i ako učinite sve da bi to spriječili. Da smo imali pušku za omamljivanje, mogli smo ju uspavati i dovesti nazad. Ali nismo imali takvu pušku i zato su nadležne vlasti odlučile da ju ustrijele - makar sam ja osobno bila protiv toga."

Taj incident je uzburkao mnogo prašine u medijima i u politici. Ministar okoliša Latvije je napao Velgu Vitolu što javno, pred kamerama ljubi opasnu životinju, i to premda u Latviji oko tisuću djece godišnje bude napadnuto od divljih životinja. Zato je optužio ovu ljubiteljicu životinja kako stvara loš primjer djeci i ostavlja dojam kako divlje životinje nisu opasne.

"Postoji svijet životinja i svijet ljudi"

Čak i Solvita Viba iz ekološke udruge Ljubitelja životinja kritizira "Mamu medvjedicu". I ona je mišljenja kako divlje životinje nisu nikakvi kućni ljubimci: "Životinje imaju svoj okoliš, a ljudi svoj. Oni se trebaju susretati s oprezom", smatra zaštitnica okoliša. "Pod nikakvim okolnostima ljudi ne smiju uključiti divlje životinje u njihov život, stvoriti odnos s njima i na taj način utjecati na njihovo ponašanje. Ljudi jednostavno nisu dio njihovog prirodnog okoliša."

Nakon te medijske halabuke, Velga Vitola izbjegava svaku pažnju javnosti. Po njoj, nije ona, nego su roditelji odgovorni kako bi djeci objasnili opasnost od divljih životinja, pa čak i od pasa. Ali svejedno je još uvijek uvjerena kako odnos između ljudi i životinja može biti drugačiji od odnosa između gazde i poslušnog sluge ili odnosa između uhvaćene životinje i čuvara zoološkog vrta.

"Ja sam možda jedina osoba u Latviji koja je javno pokazala kako odnos između životinja i ljudi može biti drugačiji. On se može zasnivati na razumijevanju, povjerenju, znanju i bez ikakve povrede životinja", uvjerena je "Mama medvjedica" Velga Vitola.