Pravda za žrtve 10 godina nakon napada u Kundusu?

4. rujna 2009. dva borbena zrakoplova SAD-a su bombardirala veliku grupu civila i dvije cisterne na oko 15 kilometara od grada Kundusa na sjeveru Afganistana. Bombardiranje je izvršeno po naredbi Georga Kleina, tadašnjeg pukovnika u jedinici Bundeswehra stacioniranoj na tom području.

Prema podacima kojima se po vlastitom izvještaju rukovodio Georg Klein, dvije cisterne s gorivom zaglavile su se u blatu kod kunduske rijeke i oko njih su se počeli okupljati borci talibana kako bi ih izvukli. Klein je zrakoplovima koji su bili u rutinskoj patroli nedaleko od mjesta događaja naredio da bombardiraju te ljude; sami piloti su bili sumnjičavi jer su vidjeli civile.

I doista se radilo o civilima iz više od 10 okolnih sela koji su došli izvući cisterne iz blata.

Pogrešna procjena?

Prema riječima Georga Kleina, vjerojatno  su cisterne trebale biti iskorištene kao oružje u napadu na logor Bundeswehra. S druge strane, bilo je jasno da su zaglavljene i da se ne mogu pokrenuti.

U napadu je poginulo ili ranjeno oko 100 ljudi, među kojima i djeca (o broju žrtava i ranjenih se podaci različitih izvora ne podudaraju). To je bio dotad daleko najveći broj žrtava u jednoj akciji u povijesti Bundeswehra, ali i jedinica ISAF-a. Veliki broj civilnih žrtava se tumači time što je veliki broj seljaka iz okolice došao s namjerom da uzme za sebe malo benzina iz zaglavljenih cisterni.

Kako napad, tako i ponašanje vodstva Bundeswehra i njemačke vlade oštro je kritizirano i u Njemačkoj i izvan nje.

Ostavke i smjene

Kada je postalo jasno da je tadašnji njemački ministar obrane Franz Josef Jung parlament i javnost o ubijanju civila obavijestio sa zakašnjenjem, nepotpuno i netočno, on je 27. studenog podnio ostavku na novu funkciju na kojoj se u međuvremenu našao – funkciju ministra rada. Njegov nasljednik na mjestu ministra obrane Karl Theodor zu Gutenberg dan prije toga je već bio smijenio generalnog inspektora Bundeswehra Wolfganga Schneiderhana i državnog tajnika Petera Wicherta s obrazloženjem da su mu zatajili informacije o napadu kod Kundusa.

Od siječnja 2010. Parlamentarni odbor Bundestaga za obranu je pokušao rasvijetliti situaciju kao anketni odbor, a završni izvještaj je predan na parlamentarnu raspravu 1. prosinca te godine. Prije toga je još u travnju 2010. Savezno državno odvjetništvo objavilo da prekida istragu slučaja s obrazloženjem da nije povrijeđen ni kazneni zakon međunarodnog prava, ni kazneni zakon Njemačke.

Pravda za žrtve?

Među članovima obitelji žrtava ima onih koji su odlučni sudskim putem dobiti obeštećenje od njemačke države. Primjer za to je slučaj Abdula Hanana čija su dva sina starosti osam i 12 godina ubijena u napadu. Pošto pred njemačkim sudovima nije mogao ostvariti svoju namjeru, obratio se Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Taj sud je nakon trogodišnjeg pismenog pregovaranja odlučio dozvoliti da se taj slučaj zbog njegove „posebne važnosti" uzme u razmatranje pred Velikim vijećem suda.

sb/agencije