Predrasude Hrvata o EU: od sira i vrhnja pa do gej brakova

Iako su svježe umivene zagrebačke ulice srdačno prihvatile goste i turiste iz cijeloga svijeta, a građani dostojanstveno proslavili ulazak Hrvatske u Europsku uniju, trećina hrvatskih građana danas ne bi glasovala za pridruživanje. Stopa euroskepticizma je postojana, a prosječan Hrvat još uvijek nije spreman na aktivno učenje o zajednici europskih država.

Prošlomjesečna istraživanja tako pokazuju da čak 7 od 10 građana Hrvatske nisu nikada namjerno potražili neku informaciju o Uniji. Ne čudi stoga da su posljednjih tjedana negativan stav ili ravnodušnost prema pridruživanju bili skoro pa opipljivi, dok je euroskepticizam postao gotovo stvar pomodarstva na društvenim mrežama. Malo tko od hrvatskih građana nije našao veću zamjerku zajednici kojoj od danas (1. 7. 2013.) pripadaju. Dijelom i zbog dugih 8 godina pregovaranja, tijekom kojih su bili izloženi brojnim mitovima o EU, ali su bili i žrtve marginalnih političara koji su proizvodili paniku za svoje osobne potrebe.

Bolji od drugih, ali ne i od Slovenije

„Ulaskom u Europsku uniju, tradicionalna seoska domaćinstva više neće smjeti na tržnicama prodavati sir i vrhnje.“ Bila je to prva antieuropskih kampanja koju je još daleke 2005. lansirala malobrojna stranka Samostalnost i napredak. Europska birokracija će, tvrdili su dijeleći po gradovima ovaj specijalitet, hrvatskim proizvođačima nametnuti takve uvjete da će oni jednostavno kolabirati. Ove se stranke još malo tko sjeća, no „sir i vrhnje“ su ostali sinonim za bezrazložno širenje euroskeptične panike.

„Ulaskom u EU uniju konačno prestajemo biti Balkan“, ali i „Ulaskom u Europsku uniju ulazimo u novu Jugoslaviju.“ Još od krvavog raspada Jugoslavije, u kojem je Hrvatska platila nemjerljivo visoku cijenu samostalnosti, Hrvati pripadnost Uniji vide kao dokaz da su drugačiji, civiliziraniji i napredniji od ostalih država nastalih iz SFRJ, izuzev Slovenije. Dakako, geografski položaj Hrvatske se prvim danom srpnja 2013. nije promijenio. Istovremeno su protivnici Unije plasirali tezu kako je EU nova Jugoslavija u kojoj će se jednoga dana sastati sve bivše republike SFRJ, uspoređujući je s nekadašnjim SSSR-om. Da Bruxelles nije nova Moskva, Hrvatima je 2005. godine poručio europarlamentarni izvjestitelj za Hrvatsku Hannes Swoboda.

Sve se zna o krađi državne blagajne

„U Europskoj uniji se krade javni novac. I korupcija je jača nego u Hrvatskoj.“ Nesumnjivo, i to se događa u EU. Samo je korupcija prema prošlogodišnjem Eurobarometru izmjerena na 120 milijardi eura godišnje. I kada govore o krađi javnog novca, Hrvatima zaista valja vjerovati. Naime, protiv malo čega su se tako složno pobunili kao protiv uvođenja fiskalnih blagajni uz pomoć kojih je Ministarstvo financija pokušalo smanjiti potkradanje državnog proračuna. Samo su ugostitelji, najveći protivnici ove mjere, nakon fiskalizacije u ožujku tako morali prikazati promet veći za 38% posto u odnosu na isti mjesec prošle godine. U prva četiri mjeseca su, zajedno s trgovcima, prijavili čak 2,78 milijardi kuna veći promet nego u istom razdoblju 2012. godine.

„Europa želi razoriti hrvatsku tradicionalnu obitelj i nametnuti istospolne brakove koji će razrušiti društvo. Djeca majku neće smjeti zvati majkom, već roditeljem 1, dok će otac biti roditelj 2.“ Iako nitko nije objasnio kako će to Bruxelles heteroseksualne hrvatske građane pretvoriti u homoseksualce, upravo su ove rečenica jedan od najčešćih „argumenata“ pobornika referenduma kojim bi se brak kroz Ustav RH dodijelio isključivo muškarcu i ženi. Za referendum je tako u rekordnom vremenu prikupljeno više od 700 tisuća potpisa u neviđeno dobro organiziranoj akciji koju je logistički poduprla i Katolička crkva. Iako, zapravo, u Hrvatskoj nitko nije zatražio istospolni brak, niti su ga vladajući najavili.

Zabranit će autohtono sjeme i oduzeti vodu

„Poljoprivrednici će biti kažnjeni ako budu više od tri sata dnevno vozili traktor, kombajn ili kosilicu.“ Ovo je, možda, jedno od najzabavnijih tumačenja europskih direktiva koje zaista ograničavaju rad na strojevima koji vibracijama ugrožavaju zdravlje. No, ipak, ne odnose se na poljoprivredna domaćinstva na kojima se obavlja samostalna djelatnost.

„Kada uđemo u Europsku uniju, policija će kažnjavati sve privatne osobe koje u privatnim vrtovima budu uzgajale autohtone povrtne sorte. Domaće sjeme će biti zabranjeno, a kupovat će se isključivo GMO sadni materijal i hibridi velikih svjetskih kompanija.“ Riječ je o posljednjoj u nizu panika koje su proširili euroskeptici, a koja je tjednima bila udarna vijest hrvatskih medija.

U „bildanje“ straha i „brigu za malog čovjeka“ su se uključili čak i javni mediji. Ovaj antieuropski balon je ispuhan nakon što je u Bruxellesu predstavljena direktiva koja regulira tržište sjemenskog i sadnog materijala. Postalo je jasno da je dokument pojednostavio dosadašnju regulativu koja je u nekim segmentima čak „labavija“ od hrvatskih nacionalnih propisa. A cijela se je panika mogla izbjeći da su makar novinari „skinuli“ dokument s interneta, i, dakako, pročitali ga.

„Kad uđemo u EU pravo na vodu neće biti temeljno ljudsko pravo. Dokaz je Njemačka čiji je Bundestag to pravo ukinuo.“ Hrvati se uz Jadranskim morem, možda najviše ponose svojim bogatim zalihama vode, sve važnijim resursom u globalnim razmjerima, koje zaista valja sačuvati. Na stranu što voda, nažalost, još nema status „čvrstog“ ljudskog prava i europski građani se tek bore za to, riječ je o pogrešnom tumačenju odluke Bundestaga kojom je odbijena zabrana privatizacije vodovoda. Iako su hrvatski portali objavili i originalan dokument o kojem je Bundestag glasovao, uspjeli su pročitati samo naslov inicijative koja ga je predložila, a koja se zove „Pravo na vodu“. I Bundestag je tako, za dio euroskeptičnih medija sklonih teorijama urote, odbio pravo na vodu.