Predsjednik i njegova televizija

Vila s vodopadom i ljiljanima. Jedna žena se spušta nizbrdicom koja vodi od trijema zdanja. Prilazi joj novinar:

„Kako se osjećate u svojoj novoj ulozi?“

„U kojoj ulozi?“ - pita ona, nasmijana.

„Kao prva dama“, kaže novinar.

Tako na Kanalu 5 počinje intervju koji Vitalij Hajdukevič vodi s Marinom Porošenko, suprugom novog ukrajinskog predsjednika. On, predsjednik Porošenko, je vlasnik te TV-postaje. Hajdukevič ne vidi problem u činjenici da je Porošenko prvi šef države koji ima vlastitu televizijsku postaju. „Sve dok to ne utječe na moj rad kao novinara, nije me briga tko je vlasnik“, rekao je on za DW. Tvrdi da na njega nitko nije vršio pritisak ni prije ni poslije izbora. Također, na rad televizije navodno ne utječe ni to što je Svjatoslav Zegolko, bivši voditelj na Kanalu 5, sada Porošenkov glasnogovornik.

Nikad neutralni

Porošenko je vlasnik Kanala 5 od osnivanja 2003. U to vrijeme je to bio prvi ukrajinski TV-program vijesti. „Igrao je veliku ulogu u Narančastoj revoluciji 2004., ali i u proeuropskom pokretu na Majdanu“, kaže Natalija Ligačova. Urednica ukrajinskog medijskog portala Telekritika priča za DW da je Porošenkova televizija bila jedan od malobrojnih medija koji su kritički izvještavali o proruskoj vladi predsjednika Viktora Janukoviča koji je pobjegao u Rusiju: „Televizija nije izvještavala sasvim neutralno, bila je jako oporbena.“

Prema Ligačovoj, Kanal 5 je odavno ukinut na Krimskom poluotoku koji je anektirala Rusija. Nema ga ni i na područjima koja su pod kontrolom proruskih separatista u istočnoj Ukrajini. Udio te postaje na ukrajinskom tržištu nije baš impresivan: redovito je prati oko deset posto Ukrajinaca. „Ali, utjecaj je veliki“, tvrdi naša sugovornica. Vijesti na Kanalu 5 prate uglavnom poslovni ljudi i oni zainteresirani za politiku.

To što Porošenko ima svoju televiziju jest potencijal za konflikte, smatra Ligačova. Jer, prema ukrajinskom zakonu, predsjednik se ne bi trebao angažirati u bilo kojoj poslovnoj aktivnosti. „Porošenko želi prodati svoj koncern slatkiša i druge tvrtke, ali ne i TV-postaju“, kaže ona.

Politička higijena

Za pobjedu na izborima novi predsjednik prije svega može zahvaliti svojoj TV-postaji. Prema studiji Telekritike, za vrijeme predizborne kampanje Kanal 5 je dva do tri puta više izvještavao o Porošenku nego o Juliji Timošenko. Kritičari u zemlji i inozemstvu savjetuju Porošenku da proda Kanal 5. Ako ne proda, onda se ne bi razlikovao od oligarha čiji mediji su samo alati u političkoj borbi.

Predstavnica OESS-a za medije Dunja Mijatović čvrsto je uvjerena da izabrani političari ne bi trebali posjedovati ili kontrolirati medije: „Ako Porošenko želi prodati svoje tvrtke, onda bi TV-postaja trebala biti na prvome mjestu.“

Njemački novinar Winfried Schneider-Deters, koji živi u Kijevu, smatra da bi u slučaju prijevremenih izbora, u jesen ove godine, Porošenko mogao da se nađe pod sve većim pritiskom: Kanal 5 bi za predsjednika mogao postati „politički i moralni teret“, čak i ako taj medij ne bi utjecao na birače. Zato mu i on savjetuje da proda Kanal 5 – makar zbog „političke higijene“.