Premalo prava za djecu izbjeglice

Tko dođe u neku stranu zemlju čiji jezik ne govori i ne poznaje kulturu, u teškoj je situaciji. To posebno važi za djecu. Ona također u većini slučajeva nemaju iskustva s državnim institucijama i ne znaju kakve birokratske prepreke na njih čekaju. U Njemačkoj trenutno živi između 3.000 i 6.000 djece koja su došla bez roditelja ili rođaka. Ta djeca potječu uglavnom iz Afganistana, Pakistana, Rusije ili Iraka. "Posebno je njima potrebna zaštita. Ne možete zanemariti ono što je za ovu djecu najbolje. Potreban im je skrbnik", kaže Günter Burkhardt, šef organizacije Pro Asyl koja se zalaže za prava izbjeglica.

Nedovoljno specijaliziranih ustanova

U postupku koji se primjenjuje širom Europe izbjeglicama se daje vrijeme kako bi same sagledale svoju situaciju i odlučile žele li podnijeti zahtjev za dobivanje azila. Djeca međutim ne mogu sagledati sve aspekte koji su za i protiv podnošenja takvog zahtjeva. Ako su došla bez obitelji, potrebna im je osoba koja će zastupati njihove interese. U Njemačkoj postoje ustanove koje su za to nadležne, na primjer Clearing-kuća u Dortmundu. Za Franka Bindera, referenta za pitanja azilanata i izbjeglica u Dortmundu, zadatak ove institucije je prije svega da se djeci dade dovoljno vremena i mira. Ova ustanova nudi razne usluge: tečajeve jezika ili posredovanje u nalaženju skrbnika. U usluge se ubraja i medicinska i psihološka skrb.

Problem je međutim što ovakvih ustanova nema dovoljno. U Dortmundu ima mjesta za 40 djece, no potražnja je znatno veća. Samo je u Dortmund prošle godine bez pratnje stiglo 400 djece, navodi Binder.

Prerano punoljetni

U Njemačkoj se punoljetnost stiče s napunjenih 18 godina. Od djeteta koje je pobjeglo iz svoje domovine se međutim očekuje da već, primjerice, sa 16 godina odluči o jednom tako važnom pitanju kao što je podnošenje zahtjeva za azil. Za Güntera Burkhardta je to neprihvatljivo: "To već godinama kritiziramo. Tražimo da se djeca izjašnjavaju tek od napunjene 18 godine."

Konvencija UN-a o pravima djeteta nalaže da se djeca ne diskriminiraju. U Njemačkoj se međutim to ne poštuje, kaže Albert Riedelsheimer, glasnogovornik Njemačkog udruženja za maloljetne izbjeglice bez pratnje. "Jedno njemačko dijete ima pravo na mjesečnu socijalnu pomoć od 251 eura. Dijete koje je izbjeglica dobije samo 132 eura", kaže Riedelsheimer i dodaje da je to "socijalna pomoć druge klase".

Zapostavljena djeca

Güntera Burkhardta ljuti što su djeca izbjeglice u Njemačkoj zapostavljena i socijalno diskriminirana. Posebno ga ljuti što je moguće da takva djeca u Njemačkoj završe u zatvoru. On to smatra neprihvatljivim i od savezne vlade traži da se praksa privođenja maloljetnika radi njihovog protjerivanja iz zemlje obustavi.

Jer, ukoliko nadležne institucije odbiju zahtjev za azil, izbjeglica mora napustiti zemlju. Do datuma protjerivanja iz zemlje te se osobe obično smještaju u takozvani "pritvor za progon". To se u Njemačkoj može dogoditi i mladima. Takvu praksu ne kritizira samo Pro Asyl, već i zamjenik predsjednika njemačkog Bundestaga Wolfgang Thierse. Thierse je pokrovitelj Komisije za provedbu UN-ove konvencije o pravima djeteta i smatra da je smještanje djece u "zatvor" prije nego budu protjerana politički i moralni skandal. Ovakva praksa je prema Thierseu "sramota za jednu pravnu državu".